Lijepa su jutra u mojem selu
Mjesec se sramežljivo skriva
dok cijelo selo još sniva.
Čuje se šum lišća u brezinoj kosi
što ga vjetar u daljine nosi.
Polako se budi jutro.
Sve je još od magle mutno.
Tiho pada jutarnja rosa.
Na njoj stala plesat djevojčica bosa.
Dok još sja jutarnja zvijezda
ptice odlijeću iz svojih gnijezda.
U prvom osvitu dana sunce sja.
I cijelo moje selo radosno zasja. Natalija Derežić, VIII c. |