|
Ivanjski krijesovi običaj su paljenja vatri 23. lipnja
uvečer, uoči Ivandana. Ivanjske svečanosti obično su trajale po nekoliko dana.
Bili su to dani slavljenja radosti, zdravlja, ljepote, ljubavi i rada, Života u
svojoj punoj manifestaciji. Riječ je o običaju iz pretkršćanskog razdoblja
koji pripada grupi običaja vezanih uz prirodne praznike (zimski i ljetni
suncostaj, proljetna i jesenska ravnodnevnica). S pojavom kršćanstva proljetnog
Jarila zamjenjuje sv. Juraj, u narodu „Zeleni Jura“, a ljetnog Jarila sv. Ivan
Krstitelj.
Riječ krijes izvodila se od glagola (o)kretati, i označavala dan ljetnog
Sunčevog obrata. Nova etimologija riječi krijes izvodi se iz indoeuropskog
glagola kresi što znači rasti, hraniti.
Za krijesove se najviše skupljalo suhe grane, a paljeni su na raskrižjima,
povišenim mjestima, ponegdje uz svaku kuću, ulicu ili zaselak. Uz krijes su se
okupljali seljani, ponajprije mladež, te pjevali krijesne pjesme i plesali kola.
Ivanjske pjesme pjevale su se uz pratnju frula, gajdi i gusli. Neke od tih
pjesama sačuvale su mitske motive, dok ih je većina kristijanizirana. Kako
je vatra dogorijevala, okupljena mladež preskakivala je krijes, i to često u
parovima zbog vjerovanja da će se tako zaštititi od zlih sila i sačuvati
zdravlje i plodnost. Zbog ovog se vjerovanja drugog dana preko zgarišta
prevodila stoka, a pepeo raznosio na obrađena polja.
U mnogim hrvatskim krajevima djevojke su o Ivanju plele vijence od cvijeća
i zelenila. Najčešće su to bili vijenci od paprati za koju je u narodu postojalo
vjerovanje da liječi glavobolju. Osim estetske uloge u vijencu, paprat je imala
i jako simboličko značenje. Vjerovalo se da cvjeta u ivanjskoj noći i to tako
kratko da odmah rodi plod. Stara predaja govori i o običaju velikog
čišćenja i obrednog kupanja na Ivanje. Vjerovalo se da obredno kupanje donosi
zdravlje ne samo ljudima, nego i stoci koju se na taj dan obredno pralo. |
