ŽUPA    DRAGANCI    MEKIŠ    GOSPODARSTVO    SPORT    DVD    PS WI-FI   KORISNI  LINKOVI    

    Prvo spominjanje područja naseljenih današnjih Draganaca datira još iz 1277. godine kada se spominje posjed zapisan kao „Kyrnyn“]. Taj posjed je Blagonja ili njegov jedan dio založio tada Petru i Petresu, sinovima Tortka. Kernin ( „Kyrnyn“ ) se smjestio kraj sadašnjih Podravskih Sesveta kraj šume i potoka Dubovnik ( danas potok Rog) te prema Pavljancima sjeverno od današnjeg Ferdinandovca. Postoje isto tako naznake da samo ime mjesta Draganci vezano uz ovo područje je srednjovjekovno zajedno s imenima sela Šemovci i Bakovci. Kako je Đurđevečko vlastelinstvo nastalo spajanjem od najmanje tri djela i to Prodaviz, Sveti Juraj i neodređenih prostora obronaka Bilogore od Javorovca do Mičetinca. U opisu samih granica vlastelinstva iz XIII stoljeća navode se posjedi plemića Dragana i njegove braće. No točnijih i preciznijih zapisa o samome imenu mjesta „Draganci „  ne nalazimo već samo iz neke davne usmene predaje i imena vezana uz druga susjedna mjesta. No opet samo ime „ Draganci „ neki smatraju da je vezano uz razdoblje Turaka, kada su obitavali ovim predjelima Podravine. Izvedeno je iz korijena riječi „dragana“ što je značio mio, drag, privlačan. Vjerovalo se da je bilo lijepih žena na ovim područjima koje su zvali „draganama " , pa tako sada i danas mjesto i nosi ime Draganci.

  Draganci zajedno s Mekišom i Podravskim Sesvetama prvo od 1993. god. kada se formiraju prve općine  pripadaju Općini Kloštar Podravski. 1996. god Općina pokreće postupak ishođenja statusa naselja za tada zaseok Dragance, te realizacije besplatne plinofikacije istog. Zbog nezadovoljstva položajem i raspodjelom financijskih sredstava te stvaranjem ostalih preduvjeta Podravske Sesvete pokreću postupak osamostaljenja i Odlukom od 8. studenoga 1997. godine Hrvatskog sabora a objavom u Narodnim novinama 20.11.1997.god. biva proglašena Općina Podravske Sesvete, kojoj tada pripadaju Draganci zajedno s Mekišom. Započet postupak provođenje plinofikacije završava Općina Podravske Sesvete.
  70-tih godina Draganci ponovno imaju trgovinu. Držao ju je Valent Sabolić, a nalazila se na lokaciji sada obiteljske kuće Tomljanović. Isti se bavio i otkupom ljekovitog bilja, bio u partizanima i svirao violinu.
  80 – tih , godina Draganci doživljavaju puni gospodarstveni uzlet. Mjesto dobiva i asfaltiranu cestu. Dosta domaćinstava počinje saditi i baviti se duhanom intezivnije . Kupuju se traktori, grade modernije kuće. U početku duhan se nizao na drvene prute i sušio u sušarama na ugljen. Kasnije razvojem i primjenom suvremenijih tehnika, duhan se slaže u rame, a suši se u sušarama na loživo ulje. Tih godina djeca pohađaju malu školu do četvrtog razreda osnovne škole na Batinskama, a dalje u Ferdinandovcu.
  Puni uzlet i napredak se očituje rane 1990. godine. Draganci dobivaju telekomunikacijsku infrastrukturu, kasnije priključak na plinsku mrežu. Proglašenjem suverene i nezavisne Države Hrvatske 1991.godine, pozitivno se očituje i na samo mjesto. Pored promjene društvenog poretka dolazi do razvoja infrastrukture i postavljanja zrelih temelja za napredak, koji se očituje osobito u poljoprivredi i razvoju obrta. Dobivaju se potpore i razne subvencije, ulaže se u poljoprivredu, dolazi do aktivnog bavljenja poljoprivredom i stočarstvom. U stajama se povećava broj stoke, te stoga stočarstvo odnosno proizvodnja mlijeka postaje važniji izvor prihoda domaćinstava. No sve biva kako biva praćeno svojim neumoljivim vremenskim tokom tamo negdje do 2 000. godine, počinje se osjećati lagana stagnacija. Poljoprivredna proizvodnja lagano opada, uzrokovana uglavnom relativno lošom politikom prema seljaku i selu. Staje postaju prazne a zemlja sve zapuštenija. Umor težačke ruke nikada veći i pogubniji. Na selu ostaje samo starije stanovništvo, dok svi koji mogu zapošljavaju se negdje gdje mogu izvan mjesta. Nastaje praznina, nastaje tišina ovoga predivnoga Podravskoga kraja.
  Mnogi su otišli diljem svijeta u potrazi za boljim, lagodnijim, kvalitetnijim životom. Lagodniji život možda su i doista našli, a kvalitetniji možda ? To samo oni znaju. No ujedno imaju neku urođenu „tjeskobu“ možda zbog napuštenih djedovina, zbog neobrađenih oranica ili jednostavno zbog razdvojenosti od stvaranja od prirode i smiraja. Neki pokazatelji ipak možda na neki način govore o opstojnosti sela u smislu odmora i bijega od svakodnevnih briga i urbanog gradskog načina života. Oživljavanju starih ognjišta i pretvaranje u oaze mira. No  ipak što se tiče samog sela , snage seljaka u smislu čovjeka koji živi od svoga rada, koji stvara i biva po meni temelj našega društva, nažalost to ostaje ipak na samom tome čovjeku pod vedrim nebom da se po koji puta izbori za svoje sunce, stvori sebi život kakvim ga zaslužuje.