|
Autor:
Željko Kovačić
Objavljeno uz dopuštenje autora. Dozvoljeno korištenje isključivo u
neprofitabilne znanstveno-obrazovne svrhe.
Navedeni rad je objavljen u Podravskom zborniku, korišten je
za snimanje TV emisija
te djelomično ili u cjelosti objavljen u pojedinim knjigama Željka
Kovačića. Pojedini dijelovi članka ili u cijelosti su izlazili u
pojedinim dnevnim novinama,
u tjednim i mjesečnim časopisima. Predstavljeni su i na raznim skupovima
folkorista diljem lijepe naše.
|
|
Tradicija kuglanja u Podravskim Sesvetama postoji od davnine. Pri
tome se radi o dvije vrste kuglana. Visećoj i tradicionalnoj kuglani
sa dugom kuglaćom stazom i velikim kuglama. Viseća kuglana se mogla
jednostavno izraditi u kućnoj radinosti pa su je često ljudi imali u
vlastitim dvorištima, vinogradu ili na rijeci Dravi.
Pravu veliku kuglanu nije lako napraviti i nije ju imao svatko. Čunjevi
(kegljini, po sesvečki) su bili veliki i izrađivali su se od drva
kao i kugle. Kasnije su se kugle izrađivale od tvrde plastike.
Čunjevi su se često morali mijenjati zbog oštečenja. Za rad kuglane
su bili potrebni i postavljači, ljudi ili djeca koja su postavljala
porušene kegljine. Kuglane nisu bile automatske, a niti
kegljini nisu bili plastični pa to nije bio nimalo lak posao niti
bezopasan.
Prema kazivanju Josipa Kovačića več 1928. godine postoji zemljana
kuglana kod Mirka Hlevnjaka(Kladje, kasnije kuća pok. Slavka
Donkovića, danas novogradnja). Na toj kuglani bili su drveni čunjevi
i kugle, rad domaćih drvo-tokara (draksara - po sesvečki). Tu je
kuglala tadašnja sesvečka elita (bilježnici, učitelji, trgovci,
viđeniji i bogatiji mještani. Običavali su se kuglati nedjeljom i za
vrijeme većih svetkovina. Naročito je bilo veliko kuglanje na
Stjepana kralja (20. kolovoza), kad je u Sesvetama bilo veliko
proštenje na koje su dolazili i ljudi iz susjedne Mađarske. Bilo je
puno trgovaca i medićara iz cijele Podravine. Istovremeno je bila i
zemljana kuglana kod Ivana Habijanića (sada mjesto i kuća Milana
Palaića). Za vrijeme sesvečke zadruge poslije drugog svjetskog rata,
na mjestu kuće Josipa Hegedušića bila je betonska kuglana i
ugostiteljska radnja - gostiona. Postojala je i četvrta kuglana na
mjestu kuće pok. Josipa Kirahlera (danas kuće Matije Miloša i
Miroslava Dolčeka), najprije zemljana a kasnije betonska.
Prva prava moderna natkrivena kuglana sa asfaltiranom stazom uređena je
kod Milana Palaića. Za to vrijeme bilo je puno izvrsnih kuglača, od
Miloša poštara do Švarbe iz Ceresnika. Nažalost, sve to vrijeme nije
bilo organiziranog kuglačkog kluba, nego se sav rad u kuglanju
zasnivao isključivo na sportko-rekreativnim osnovama. Velika je
šteta što je sve to kuglanje prošlo nezapaženo, jer se nisu našli
ljudi koji bi istu sportsku aktivnost usmjerili na sportsko
nadmetanje, a da je to bilo, ne bi izostali zapaženiji rezultati na
razini mjesta, Podravine pa čak i same Hrvatske. Na taj način
kuglači nisu došli do punog izražaja, a bilo ih je u velikom broju.
|
|
Prva prava moderna
natkrivena kuglana sa asfaltiranom stazom uređena je kod Milana
Palaića. Za to vrijeme bilo je puno izvrsnih kuglača, od Miloša
poštara do Švarbe iz Ceresnika. Nažalost, sve to vrijeme nije bilo
organiziranog kuglačkog kluba, nego se sav rad u kuglanju zasnivao
isključivo na sportko-rekreativnim osnovama. Velika je šteta što je
sve to kuglanje prošlo nezapaženo, jer se nisu našli ljudi koji bi
istu sportsku aktivnost usmjerili na sportsko nadmetanje, a da je to
bilo, ne bi izostali zapaženiji rezultati na razini mjesta,
Podravine pa čak i same Hrvatske. Na taj način kuglači nisu došli do
punog izražaja, a bilo ih je u velikom broju. |
