Znanstveno-istraživački  radovi s tematikom iz Podravskih Sesveta

   Prognoza vremena brojenicama i crvenim lukom
 u  Podravskim Sesvetama

Autor: Željko Kovačić
Objavljeno uz dopuštenje autora. Dozvoljeno korištenje isključivo u neprofitabilne znanstveno-obrazovne svrhe.
Navedeni rad je objavljen u Podravskom zborniku, korišten  je za snimanje TV emisija
te djelomično ili u cjelosti objavljen u pojedinim knjigama Željka Kovačića. Pojedini dijelovi članka ili u cijelosti su izlazili u pojedinim dnevnim novinama,
  u tjednim i mjesečnim časopisima. Predstavljeni su i na raznim skupovima folkorista diljem lijepe naše.
 

  
  Čovjeka je oduvijek zanimalo kakovo će biti vrijeme, pogotovo u daljoj prošlosti. Nije ni čudo što se cjelokupnim svojim bićem podređivao tom vremenu i prostoru, jer su tada njegove moći utjecaja na te kategorije (vrijeme i prostor) bile male i neznatne.

  Životno je bio zainteresiran za sve pojave koje su pratile njegov život. On je sa određenim strahopoštovanjem sudjelovao u njima, pretežno kao pasivni promatrač. Sve te vremenske pojave, dijelom neobjašnjive za njega i nedovoljno shvaćane u uzročno-posljedičooj vezi, prihvaćao je kao izraz neke više sile i htijenja (usmjerene na čovjeka) u sadržaju i znaku kazne za određene propuste ponašanja u življenju i radu.

   Čovjek je to posebno shvaćao izrazom nadnaravne sile, kada mu je na određenom prostoru (zemljištu) vrijeme (sveukupna pojavnost zbivanja prirodnih pojava, bez njegove volje i želje) nanosilo štetu na određenim usjevima, životinjama i među članovima porodice. Kako se čovjek počeo baviti djelatnošću u cjelokupnoj prirodi, rad ga je postepeno oslobađao i određenih predrasuda, ali je u njegovu biću ostao gen straha, koji se i danas manifestira na više načina kao posljedica minulog vremena i prirodnih pojava.

   Sačuvalo se u mjestu Podravske Sesvete višestoljetno predskazivanje vremena pomoću brojenica i crvenog luka, kao dopustivo vjerovanje, u kojemu nema ničeg protiv više sile, već kao znak njegove pifvole i potpune ovisnosti, o čemu i danas govore vjernici kršćanstva prigodom određenih blagdana i to provode kao sastavni dio svojih običaja i nazora na svijet.

 Jednogodišnja prognoza brojenicama

   Pomoću brojenica predskazuje se vrijeme za 12 mjeseci. Počinje brojenje dana od Lucije (13. prosinca) pa do badnjaka (24. prosinca). Svaki dan tekuće godine predstavlja mjesece buduće godine. U svakom danu, kao praćenje mjeseca naredne godine, prati se jutro, podne i poslijepodne. Ta kraća vremenska razdoblja dana pamte se ili zapisuju (u novije vrijeme). Na taj način 13. prosinca (cijeli dan) predstavlja mjesec siječanj, 14. prosinca veljaču, 15. prosinca ožujak, 16, prosinca travanj, 17. prosinca svibanj, 18. prosinca lipanj, 19. prosinca srpanj, 20. prosinca kolovoz, 21. prosinca rujan, 22. prosinca listopad, 23. prosinca studeni, a 24. prosinca predstavlja mjesec prosinac. Kada je jutro sunčano i lijepo, početak mjeseca bit će, prema vjerovanju, isto takav. Ako je cijeli dan lijep i sunčan, cijeli mjesec će biti takav prema brojenici. Loše vrijeme određuje se prema lošem jutru dana, podnevu, ili poslijepodnevu.

 Posebna vjerovanja u vremenu brojenica

   U kućama djevojaka, od Lucije do badnjaka (13—24. prosinca), očevi su pleli svaki dan po dio konopljanog biča. Te bičeve završavali su do badnjaka. Izlazili su s bičevima poslije »pol-noćke« (ponoćne mise), na badnjak, ha ulice, i pucali bičevima. Vjerovali su da će na taj način svoje kćerke poudati. Istim bičevima su »smicali« (udarali po nogama) svoje kćerke, da bi se iste, po vjerovanju, poudale u druga Mjesta.
   U tom razdoblju pleli su muški ukućani »vu-že« (uže) i pravili drvenog »stolčeca« (stolčić tronožac). Tim uzetom i stolčićem odlazili su na ponoćku. Za vrijeme »podiganja« (kad svećenik diže sv. tijelo) brže su nogama stali na stolčiće i gledali na sve strane po crkvi, jer tada su »coprnice« (začaraljke) okretale glave od oltara, i po vjerovanju ljudi, surađujući s vragom činile razna zla domaćinstvima (oduzimale mlijeko kravama, jaja kokošima, pretvarale se u žabe i zmije). Takove su, po završenoj ponoćki, bježale iz crkve, a muškarci ih dočeka vali i tukli uzetima na izlaznim vratima crkve. Gotovo u svakoj ulici je bila po koja takova žena, koja se bavila time i nju su ostale žene i muškarci izbjegavali i smatrali vražjom — nečistacom. U vremenu brojenica nisu dozvoljavali petkom riljati predivo ponoplje, jer su vjerovali da će buduće tkanice biti u vražjim rukama i moći.
   Posebno se na te utorke i petke nije smjelo razgovarati o seoskim začaraljkama, jer se mislilo i vjerovalo da one tih dana posebno prisluškuju, čuju i znaju sve o svakomu i svačijoj kući.
  Iz stoljnjaka, sa badnjačkog stola, morala se sijati pšenica, jer to je imalo utjecaja, po vjerovanju ljudi, da pšenica ne biide puna snijeti i korova. Na sam badnjak (24. prosinca), završni dan brojenica, vezivali su ljudi uže u »vuzel« (čvor na pola vreće s kukuruzom i pitali se međusobno i odgovarali. Pitanje je postavljeno ve-začu: »Kaj vežeš?« (Što vežeš?) Vezač odgovara: »Tatu ruke, kurjaku zube i tiču kluna!« Tim činom se željelo spriječiti krađu i vjerovalo se u nju.

 Jednogodišnja prognoza pomoću crvenog luka

   Na badnje veče (24. prosinca), poslije večernjih poslova, oko 20 ili 23 sata i 30 minuta, kazivačica Zora Palaić uzima debeli crveni luk i razreze ga kuhinjskim nožem na pola (vidi sliku 1). Pri tome uvijek bira zdravu glavicu luka iz vijenca koji se sušio na tavanu ili u komori. Ukoliko je prva uzeta glavica luka natrula, odmah kazivačica uzima slijedeću DO veličini i samo odabire potpuno zdravu. Nije svejedno kojim će nožem prerezati glavicu luka napola. Bira veći kuhinjski nož kojim se najviše radi na pripremanju jela u samoj kuhinji. Prerezanu glavicu luka na dvije približno jednake polovine razrezuje jednim rezom među prstima lijeve ruke, da bi jednu polovinu zadržala u lijevoj ruci, a drugu u desnoj ruci, Pri zarezi-vanju luka okreće se licem prem# istoku i leđima prema zapadu. Tom prigodom šuti, ništa ne govori, već cjelokupnu pažnju usredotočuje na samo prerezivanje luka i izgled njegovih »lupina« (mesnatih ovi jaka) i zdravost srca. Vrhom noža iz svake polovine luka izvadi srce i odstranjuje ga. Najvažniji dio posla s postavljenjem lukovih dijelova izvodi na »obločnici« (donjoj i staroj dasci) prozora sobe u kojoj se inače spava. Može se ista ta radnja izvoditi i na običnom i starom hrastovom stolu prekrivenom svečanim badnjačkim stoljnjakom, ali se pazi da to bude istočna strana stola (vidi sliku 2). Polovina luka u »pravoj ruki« (desnoj ruci) postavlja se na obločnicu tako da se prva i unutarnja lupina postavi i do nje ostalih pet, a zatim se nastavlja slijedom sa lupinama druge polovine na isti način (najprije sa unutarnjom prema vanjskoj). Svaka lupina, od desna na lijevo, predstavlja po jedan mjesec, a sve zajedno čine cijelu godinu. Slaganje lupina luka, od istoka prema zapadu, izvodi se po tradiciji desnom rukom. Kazivačica navodi određenu logičnost postavljanja na ovakav način, ne zanemarujući strane svijeta. Početak postavljanja od istoka prema zapadu objašnjava izlaženjem sunca i njegovim zalaskom, što znači da svaka godina ima svoj početak i završetak. I narodno kolo počinje i pleše se od istočne strane, jer je »naručno« (prema desnoj ruci). Govori da je izlaskom na istoku sunce najljepše, teočetak godine (siječanj) ima bolja nadanja za čovjeka, navodni početak jednog novijeg vremena. Sa izlaskom Sunce daje posebnu i prvu toplinu Zemlji i ljudima. Vinogradi na istočnoj strani pokazuju bolji i ljepši urod, zrioba biljaka počinje prije na istočnoj strani brežuljka. Postavljanje »pravom« (desnom) rukom ljuski, kao mjeseci, počinje sa posvetom: »U ime oca, sina i duha svetoga!« Samo jedna osoba to izvodi, pretežno je to žena, rjeđe muškarac. Lupine mogu biti različite veličine i nije važno da li dolazi veća ili manja. Pazi se na najtočnije stavljanje količine soli žličicom uz govorenje: siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac (vidi sliku 3). Takove se ljuske sa solju ostavljaju do božičnog jutra i ne smije se pomicati s mjesta na koje su stavljene, jer ne bi vrijedila prognoza pomicanjem istih s određenog mjesta.
  Čim se obdani, kazivačica promatra ljuske i po količini suhoće ili vlažnosti soli u svakoj ljusci zapaža koji će kakav biti mjeste. Ako je u ljusci manje vlažna so, bit će manje vlažan mjesec prema vjerovanju i obratno. Praćenje ovih promjena ne ide vremenski, to znači po broju dana, nego po mijeni mjeseci (od prvog mlađaka do drugog mlađaka). Po ovoj prognozi bio je vrlo vlažan mjesec srpanj 1972. godine, što se pokazalo na soli lukove ljuske.

     Predložak liste prognoze za 2014. godinu

 Čovjekove mane izražene vremenskim promjenama prema mjesecima u godini

        Po starim nazivima (imenovanju) siječanj je nazivan večanj. Danima je mjesec vrlo dug. U vezi tog mjeseca Židovu Šamunu iz Ferdinan-dovca govorili su da je večanj. Rugali su se njegovoj nakrivi jenosti i razrokosti.

   Veljača-prepletača dobila je naziv zbog različitog vremena. U njoj je znalo biti kiša, vjetra, sunčanih dana i snijega. Taj naziv prepletača nije mimoišao staru baku Rakničku iz Pavlana-ca. Dobila ga je zbog slabašnih i drhtavih nogu, koje su joj bile nemirne u sjedenju.

   Ožujak kao sušec-bušec nazivali su zbog sušenja i odnošenja lišća sa stabala drveća i čak iglica sa borova. Sve klone, nema nikakovog bujanja. Djeca su igrajući kolo vikala ponekima: »Sušec-bušec!« Te su riječi tonovima (So, Mi) zavlačili i otegnuto ispjevavali po nekoliko puta uzastopno.

   Travanj je bio glavanj. Vršili su usporedbu čovjekove glave s glavicom mliječa. Tako su se rugali čovjeku koji je imao deblju glavu i govorili n|u glavanj. Češće je to bilo prisutno među djecom u igri.

   Svibanj-živanj ima značenje oživljavanja cjelokupne prirode: ruža, drveća, povrća i ostaloga. Međusobnom porugom »živan« (svinja), djeca su izražavala uvredljiva ruganja, a koja običavali i stariji govoriti pojedinim muškarcima neprihvatljivog ponašanja.

   Lipanj rascvećeni dobiva naziv zbog cvjetanja cvjetova, a posebno zbog klinčića. Ponekoj ženi su se rugali da je »rascvećena« (izgužvana, raspojasana i nedoličnog ponašanja). Muškarcu su govorili »rasplošeoi« (rascvali, ali u pogrdnom smislu riječi), jer na njemu je odijelo kao na strašilu. Time je data usporedba sa šipkovim laticama, koje tako izgledaju u vremenu ocvata-vanja i otpadanja.

   Srpanj-hrpanj nazvan je tako zbog košnje pšenice i spremanja u »stavice« (stožiće). Takav naziv dobio je i radi sakupljanja sijena u »kupce« (plastiće). I čovjeka i ženu su tako nazivali nadimkom. Time su isticali pretjeranu skrb »zubatanjem« (grabljanjem) i sakupljanjem svake sitnice.

   Kolovoz vodeni prozvan je radi dugogodišnjeg razlijevanja Drave u prošlosti. Tako je stari »japica« (djed) Marić iz Laza govorio: »Bojimo se kolovoza, koji nas z poplavom voza!« Ponekom su se čovjeku rugali rječju vodeni, što je značilo da se pogrbljuje, postaje sve manje pokretan i bolestan je.

   Rujan-puran nazivaju po »šepur^nju« (kočo-perenju) purana. Nije bilo rijetko čuti porugu upućenu nekom čovjeku. Kazali bi mu, »na-dunduril« se je (napuhnuo). Taj nadimak Puran bio je za slugu Ivana kod gospodara Marica u Lazu (Ferdinandovac).

   Listopad-goleni nazvan je jer otpada sa drveća lišće, ruže gube cvjetove i vene trava. Bilo je govora i o čovjeku nazvanom »goleni stup« (ukopan je, nepokretan), »ne mikava se« (ne miče se, slabo je pokretljiv i nikako snalazijiv, samo stoji i gleda) »kak dreven je« (kao drven je).

   Studeni^putreni. Više mlijeka i vrhnja je ostajalo u domaćinstvu u prošlosti. Vrhnje se pretvaralo u maslac. Znali su se rugati jedni drugima izrazima: »Ti si putreni!« Mislilo se na staro maslo koje ne valja, kvari se.

   Proisinac-rosinec, nazvan je zbog kiša i snijega. Dok se netko »skrčil« (pognuo) nazvali su ga rosinec, a to se pretežno odnosilo na bolesna muškarca.

 Narodne izreke popraćene vremenskim promjenama

Posebna zahvala kazivačicama:
Mari Čoklo, staroj 70 god., Zori Palaić, staroj 62. god i Ljubi Nađ, staroj 76 godina, iz Podr. Sesveta i Laza (Ferdinandovca) na kazivanju.

Computer design and copyright ©1998.-2018.