|
"Fašenk
obilježava pripremno razdoblje najvećega katoličkog blagdana –
Uskrsa. Fašenk se je željno iščekivao, svi su mu se radovali jer je
to bio zadnji dan dobroga jela, pića i zabave prije samoga Uskrsa.
Maskirani ljudi i djeca obilazili su kuće da svima otjeraju zlo,
nesreću i zimu kao simbol mrtvila, a donesu sreću, blagostanje,
plodne njive i proljeća kao obnovu prirode i života. Fašensko
vrijeme započinjalo je s fašenskim tjednom. Bio je to tjedan prije
onog u kojem je fašenk i Pepelnica. Dane tog tjedna narod je
nazivao: sramotni pondelek, šantavi tork, vrteča sreda, četrtek
lakomec, mišji petek, žabja sobota i fašenska nedela ili crna
nedela. Uz svaki dan postojalo je određeno narodno vjerovanje
kojeg su se ljudi pridržavali. U ponedjeljak se ne smije presti
jer se dojde na sramoto; u utorak se također ne smije presti jer
će prelju boljeti noga. Ako prelja prede u srijedu vrtjet će joj se
u glavi cijele godine. U četvrtak se malo bolje jelo, doduše, ne
obilna i raznovrsna hrana, već malo masnija. Govorilo sa da svatko
mora posjetiti devet kuća i pojesti devet žgancov kaj bode
debleši. Jeli su se i žganci pa se svakom živinčetu u štali i
svinjcu morao dati po jedan žganac da bude debelo. U petak se pak
nije smjelo presti jer se vjerovalo da će miševi pojesti sve
predivo, odnosno lan u kući i na polju, a u subotu da će žabe i
mušice napraviti velike štete. Posebno je pak bilo u nedjelju.
Ujutro su muškarci morali oruniti više vrsta kukuruz za sjeme, a
pojedini ga sadili u posude: 1-3 zrna ujutro za ranu sadnju, u podne
2-3 zrna za srednju, a 1.3 zrna uvečer za kasnu sadnju. Koje zrno
bolje uspijeva tu će vrstu saditi te godine. Žene pak moraju
očistiti kokošinjce, pomesti i očistiti kuću i smeće baciti na ulicu
na put.Dan poslije fašenske nedjelje slijedi fašenski pondelek,
dok je u utorak Fašenk, dan kad se ide po fašenke. Fašenk su
obilježavali fanki (krafne), odnosno kuhana kokoš (crnoga
perja). Kuhana kokoš jela se za večeru jer se vjerovalo da ako ju ne
zakolju da se bode obesila (uginula). Tome u prilog ide i
poznata uzrečica: Najbolši je vuzmeni ruček, božični obed i
fašenska večera!. Na Fašenk se nije ništa posebno radilo, a
pogotovo se nije smjelo šiti, jer se vjerovalo da će se kokošima
zašiti rit pak ne bodo mogle nesti.
Na sam Fašenk maskirane povorke kretale su se ulicama već od
podneva. Po fašenke su išli uglavnom muški, momci posebno, a
oženjeni posebno. U kolima i jašući na konjima svečano obučeni
kretali su se ulicama u pratnji mužikaša. Ulice su bile krcate
djecom, djevojkama, ženama i mnoštvom radoznalih. Najviše su glumili
Cigane i svatovsku povorku. Na kolima su im bili postavljeni
ciganski šatori, a našla se tu i mala bačvica z vinom kojim su
nudili promatrače, no ni njihova grla nisu bila suha. Momci se nisu
previše maskirali, tek nešto malo šarenoga krep-papira kojim su
nakitili kola, konje i svoju odjeću. Jedino su lica zarumenili
crvenim krep-papirom ili sokom od cikle. Crnu boju pak nanosili su
čađom. Poslije bi, već prema dogovoru s pojedinim kućedomaćinima,
zalazili u kuće mladih djevojaka. Tu bi zasvirali i otplesali
nekoliko plesova, negdje nakratko, a negdje čak i do pola noći. To
su i djevojke jedva dočekale jer je to bila jedna od rijetkih
prilika za ples i prisnije druženje s momcima. Oženjeni maskirani
muškarci također su išli ulicama, ali nisu zalazili u kuće. Jedva su
dočekali te dane da mogu raditi svakojake gluposti i smicalice. Bili
su do te mjere obučeni i nacifrani da ih je malo tko mogao
prepoznati. Izgledali su kao lopovi, skitnice ili Cigani, svi u
dronjcima, staroj odjeći i namazani čađom, te takvi plašili ljude a
naročito djevojke i mlade snahe. Znali su hodati na štulama, urlati,
skakati i lupati u kakvo staro posuđe. Neki su znali nositi i
ulovljenog gavrana u krletki. Ako je bilo vode u mlakama na ulici
ili u jarcima, onda bi udarali po vodi sa štapovima i tako ženama
poprskali suknje i bijele podsuknje. Ne kaže se uzalud komu da je
bedast kak noč na fašenk. Djeca su išla po fašenke na
fašensko nedelo. Išla su u manjim grupama od kuće do kuće po
obližnjim ulicama, posebno posjećujući svoje vršnjake, kumove i
rodbinu. Ona su bila maskirana na svoj način. Prilikom ophoda
pjevala su razne pjesmice, npr.: Oj ti kumo tanka daj ti nama
fanka, oj ti kumo debela dej ti nami seksera!. Na poklon bi
dobivala fanke, jabuke, suho voće, a kod imućnijih kuća i
pokoji novčić. Od nekadašnjega tradicionalnog Fašenka nije
ostalo gotovo ništa. Jedva da je vidjeti koju dječju grupu koja
obilazi kuće."
Tekst: Vladimir Miholek |
