| 
			 "Fašenk 
			obilježava pripremno razdoblje najvećega katoličkog blagdana – 
			Uskrsa. Fašenk se je željno iščekivao, svi su mu se radovali jer je 
			to bio zadnji dan dobroga jela, pića i zabave prije samoga Uskrsa. 
			Maskirani ljudi i djeca obilazili su kuće da svima otjeraju zlo, 
			nesreću i zimu kao simbol mrtvila, a donesu sreću, blagostanje, 
			plodne njive i proljeća kao obnovu prirode i života. Fašensko 
			vrijeme započinjalo je s fašenskim tjednom. Bio je to tjedan prije 
			onog u kojem je fašenk i Pepelnica. Dane tog tjedna narod je 
			nazivao: sramotni pondelek, šantavi tork, vrteča sreda, četrtek 
			lakomec, mišji petek, žabja sobota i fašenska nedela ili crna 
			nedela. Uz svaki dan postojalo je određeno narodno vjerovanje 
			kojeg su se ljudi pridržavali. U ponedjeljak se ne smije presti 
			jer se dojde na sramoto; u utorak se također ne smije presti jer 
			će prelju boljeti noga. Ako prelja prede u srijedu vrtjet će joj se 
			u glavi cijele godine. U četvrtak se malo bolje jelo, doduše, ne 
			obilna i raznovrsna hrana, već malo masnija. Govorilo sa da svatko 
			mora posjetiti devet kuća i pojesti devet žgancov kaj bode 
			debleši. Jeli su se i žganci pa se svakom živinčetu u štali i 
			svinjcu morao dati po jedan žganac da bude debelo. U petak se pak 
			nije smjelo presti jer se vjerovalo da će miševi pojesti sve 
			predivo, odnosno lan u kući i na polju, a u subotu da će žabe i 
			mušice napraviti velike štete. Posebno je pak bilo u nedjelju. 
			Ujutro su muškarci morali oruniti više vrsta kukuruz za sjeme, a 
			pojedini ga sadili u posude: 1-3 zrna ujutro za ranu sadnju, u podne 
			2-3 zrna za srednju, a 1.3 zrna uvečer za kasnu sadnju. Koje zrno 
			bolje uspijeva tu će vrstu saditi te godine. Žene pak moraju 
			očistiti kokošinjce, pomesti i očistiti kuću i smeće baciti na ulicu 
			na put.Dan poslije fašenske nedjelje slijedi fašenski pondelek, 
			dok je u utorak Fašenk, dan kad se ide po fašenke. Fašenk su 
			obilježavali fanki (krafne), odnosno kuhana kokoš (crnoga 
			perja). Kuhana kokoš jela se za večeru jer se vjerovalo da ako ju ne 
			zakolju da se bode obesila (uginula). Tome u prilog ide i 
			poznata uzrečica: Najbolši je vuzmeni ruček, božični obed i 
			fašenska večera!. Na Fašenk se nije ništa posebno radilo, a 
			pogotovo se nije smjelo šiti, jer se vjerovalo da će se kokošima 
			zašiti rit pak ne bodo mogle nesti.Na sam Fašenk maskirane povorke kretale su se ulicama već od 
			podneva. Po fašenke su išli uglavnom muški, momci posebno, a 
			oženjeni posebno. U kolima i jašući na konjima svečano obučeni 
			kretali su se ulicama u pratnji mužikaša. Ulice su bile krcate 
			djecom, djevojkama, ženama i mnoštvom radoznalih. Najviše su glumili 
			Cigane i svatovsku povorku. Na kolima su im bili postavljeni 
			ciganski šatori, a našla se tu i mala bačvica z vinom kojim su 
			nudili promatrače, no ni njihova grla nisu bila suha. Momci se nisu 
			previše maskirali, tek nešto malo šarenoga krep-papira kojim su 
			nakitili kola, konje i svoju odjeću. Jedino su lica zarumenili 
			crvenim krep-papirom ili sokom od cikle. Crnu boju pak nanosili su 
			čađom. Poslije bi, već prema dogovoru s pojedinim kućedomaćinima, 
			zalazili u kuće mladih djevojaka. Tu bi zasvirali i otplesali 
			nekoliko plesova, negdje nakratko, a negdje čak i do pola noći. To 
			su i djevojke jedva dočekale jer je to bila jedna od rijetkih 
			prilika za ples i prisnije druženje s momcima. Oženjeni maskirani 
			muškarci također su išli ulicama, ali nisu zalazili u kuće. Jedva su 
			dočekali te dane da mogu raditi svakojake gluposti i smicalice. Bili 
			su do te mjere obučeni i nacifrani da ih je malo tko mogao 
			prepoznati. Izgledali su kao lopovi, skitnice ili Cigani, svi u 
			dronjcima, staroj odjeći i namazani čađom, te takvi plašili ljude a 
			naročito djevojke i mlade snahe. Znali su hodati na štulama, urlati, 
			skakati i lupati u kakvo staro posuđe. Neki su znali  nositi i 
			ulovljenog gavrana u krletki. Ako je bilo vode u mlakama na ulici 
			ili u jarcima, onda bi udarali po vodi sa štapovima i tako ženama 
			poprskali suknje i bijele podsuknje. Ne kaže se uzalud komu da je 
			bedast kak noč na fašenk. Djeca su išla po fašenke na 
			fašensko nedelo. Išla su u manjim grupama od kuće do kuće po 
			obližnjim ulicama, posebno posjećujući svoje vršnjake, kumove i 
			rodbinu. Ona su bila maskirana na svoj način. Prilikom ophoda 
			pjevala su razne pjesmice, npr.: Oj ti kumo tanka daj ti nama 
			fanka, oj ti kumo debela dej ti nami seksera!. Na poklon bi 
			dobivala fanke, jabuke, suho voće, a kod imućnijih kuća i 
			pokoji novčić. Od nekadašnjega tradicionalnog Fašenka nije 
			ostalo gotovo ništa. Jedva da je vidjeti koju dječju grupu koja 
			obilazi kuće."
 Tekst: Vladimir Miholek
 |