|
Službeno prezime, tj. koje se nalazi u dokumentima, rijetko se kad
koristi. Najčešće se koristilo za doseljenike ili za zeta koji je
izgradio kuću na mjestu gdje do tada nije postojao gr'unt.
Zet koji je ostao u kući svojeg tasta najčešće dobiva i obiteljski
nadimak. Doseljenici se često nazivaju i prema mjestu iz kojeg su
došli (Dalmat'inec,
Sedlarįč'anka, Pįtųmač'ica, Zag'ọrec, Ferdįn'anka,
Grač'anka). U svakodnevnoj komunikaciji
uporaba
službenog prezimena
često je na neki način obilježena ili ima određenu stilističku
vrijednost. Najčešće se koristilo označavajući viši stupanj
obrazovanja (učitelj, svećenik). Uz službeno prezime koristila se
riječ g'ospųn ili
gųsp'ọđa (g'ospųn Hrv'atįć, g'ospųn Breg'ovec, gųsp'ọđa
b'ilježnįkųv'ica Kųv'ačįć).
Mnogo se češće u svakodnevnoj komunikaciji koriste obiteljski
nadimci, da bi se znali starosjedioci, jer su se brakovi sklapali
uglavnom iz istog sela. Nastali su uglavnom prema nekom uvaženijem
članu obitelji u prošlosti, prema ugledu u selu općenito, prema
slučajnoj izreci ili nekom događaju, prema nekoj tjelesnoj mani ili
karakternoj osobini. Nadimci su nastajali i prema vrlinama članova
obitelji, ako je netko bio nadaren u nečemu ili posebno sposoban,
npr. bio je majstor, a nije učio taj zanat.
Primjeri obiteljskih nadimaka:
Šebįn'ovį, Mįšk'ọvį, Đųranč'evį, Đųrųk'ovį, Đųrk'ọvį, Đųkųnjįč'inį, Đųradẹnk'inį, Pavįš'inį, Vįnkųraš'evį, Matųkẹc'evį, Petrųk'ovį, Jag'ọke, Pįšt'inį, Jedrųk'ovį, Jalžįč'inį, Markųv'ičį - svi su dobili
nadimak prema imenu jednog od članova obitelji u prošlim
generacijama;
Klanfar'ọvį,
Kųnjar'ovį,
Zvųnar'ovų,
Pįntar'ovį,
Čerẹpar'ovį,Brįc'inį, Draksar'ovį
- prema zanimanjima;
Uz obiteljske nadimke koristi se i "prilagođeno" osobno ime koje je često
hipokoristik, a ni nadimci nisu rijetkost. Izdvajamo samo neke od
nadimaka: Bab'uška (muškobanjasta žena),
Šųstar'ice (sestre kojima
je tata bio šustar), Crn'ọfka
(tamnoputa žena), Prįmalj'inka (zbog zanimanja
svoje mame), Pras'ica (uvijek je bio pijan),
Rįb'ica (zbog niskog
rasta i neobičnog hoda), Čįkųrab'ẹna (svagdje se
ističe), Mas'ọk (zbog škrtosti), Sneg'ulja (zbog
ljepote svoje mame), D'rn D'rn Jag'oda (zbog
izričaja), Lųpat'ica, L'ata, Baz'ara, Fabẹk'ọva, M'ina, Kajg'ana,
M'aček, Jarac,
P'irkųš, Brẹg'ova.
Važno je napomenuti da se svi ovi
obiteljski nadimci još uvijek koriste umjesto službenog prezimena u
svakodnevnoj komunikaciji. Najčešća osobna imena su:
J'ọška, 'Ivų, Đ'ura, Št'ẹvų, Fr'anjų, P'ęrų;
Mar'ica, B'ŏra, J'ęla, J'ŏna, R'ọza.
Nazivi polja, šuma i vinograda koji okružuju selo Podravske Sesvete:
Polja: Crlen'ika, Zgr'utį, Šarj'ę, Jas'ẹnje, Dųbųvnj'ik, St'iske, N'ove Sįnak'ọše, Sįnak'ọške, B'ęrek, Brẹz'ik, Pųžar'ike, K'ocį,
Ųr'ẹšje, L'ascį,
Rak'ofka, Drvenk'arųv k'onak, Rųsįn'ovec, Gred'ičke, Sįg'ętec, Karas'ọv k'ut,
Zapųlj'ačke, K'oncį, Medrak'ite, Bẹdzg'ọvlje, Pųpųv'ice, Tųrb'ajev k'ut, D'ẹlcį, B'ọkčev gr'ob, G'ajį, Skranj'ica,
Įl'ijev k'onak, Šklebek'ọvų,
Įštv'anųv d'ọl, Mįk'ẹkųv k'ut, Rųšk'ova gr'eda
Šume: C'arskį rast'ik, Svįbųv'ica, R'azlẹv, Dųbųvnj'ik, L'imbųš, Rast'ina
Vinogradi: Bųr'ik, Bųr'ičẹc, Arš'anj, Vįnųgr'adẹc, Pẹskųlj'ače, Ves'ęlį br'ẹig,
St'ŏrį br'ẹig
Uzvici za komunikaciju sa životinjama:
kokoši - p'i, p'i;
č'ukų, č'ukų; p'ic, p'ic (dozivanje), 'iš
(tjeranje)
guske - ž'uga, ž'uga (dozivanje)
patke - l'ilį, l'i, l'i, l'i,
l'i (dozivanje)
purani - p'ur, p'ur, p'ur (dozivanje), č'ikrrr
(draženje)
svinje - cmoktanje; nj'ẹh, nj'ẹh
(dozivanje), 'uš, 'ušų
(tjeranje)
krave - 'ojs (lijevo), št'ile (desno),
'ohaaa; 'ẹj (stani),
cųr'uk (natrag)
konji - 'ojs (lijevo), št'ile (desno),
'eeej; 'ohaaa (stani), 'ajde; 'ijaaa
(naprijed), cųr'uk (natrag)
zečevi - m'uc, m'uc, m'uc
(dozivanje)
mačke - m'ic, m'ic
(dozivanje), š'ic (tjeranje)
psi - žvižduk; pssss, psps
(dozivanje), m'arš (tjeranje), p'ucį ga
Od stranih riječi u govoru se pojavljuje velik broj germanizama
dok je broj hungarizama manji.
1. Germanizmi: tr'uc, c'ęker, arbajt'atį, g'anjek, m'ęlja, c'iferšlųs,
n'ọrc, 'oblįč, c'ukųr, v'ura, c'ug, fr'iškį, k'ištra, lųft'atį, št'il, fl'ęk,
'akelj, zįjer'ica, šp'ŏjza, šar'ŏjzlįn, razlųk'anį, l'oker, šarafc'iger,
šp'ęk, šp'inec, k'ištra,
š'ẹiflja, štrįp'anklįn, f'ẹst, špancẹr'atį se,
kn'ap, fr'aj, m'aher, zalauf'atį se, lįfr'atį, štr'ẹka, 'ajnšper,
šp'igel,
špįt'alj
2. Hungarizmi:
'asen, bet'ęžen,
b'agųš, vųg'ọrek
Prikupljajući riječi za rječnik,
zapazila sam dosta karakterističnih riječi i izraza za žene. Njima
se označava kakva je domaćica, kako se ponaša, kako je prihvaćena u
društvu te da li je glupa ili pokvarena:
lamp'ača, zįj'ača,
klepet'ača, pųkrįv'ača
(uvijek njena riječ mora biti zadnja), trl'ica (vječito
klepeče), lalųk'ača,
laj'ana laj'ava;
landr'ača (nema obaveza ni u braku),
fl'undra (bludnica),
ajset'ina (pokvarena, bludnica),
nesramn'ica,
ųd'ura, "vr'ŏgų
d'užna";
škrgųtlj'ifka, zamẹr'ača
(svakome se zamjeri), prepred'ena ("S'ẹm mašč'am premaz'ana."),
zdųmlj'ifka
(povlači za jezik), prevrtlj'ača (brzo mijenja mišljenje),
vẹtrenj'ača (uvijek nekud juri, gospodari),
vẹtrųv'ita
(npr.
na zabavama uvijek prva na stolu); cųprn'ica,
nevalj'anka, prefrįg'anka
(mudra); glųmp'asta
(glupa), drv'ęna
("Stųj'i k'ak
Mar'ija drv'ęna."),
šųplj'ača,
zamet'enka (neuredna),
m'udna
(spora
pri radu), zagled'anka,
šųšųm'iga
("K'am jų
d'ẹneš, t'am je."), š'uša b'uša
(za ništa); zdẹl'ana (istrošena radom,
mora svakome služiti), gųlųr'itka
(nema ništa pa ni za odjeću, a drži se važna), trd'ana (ništa
joj se ne može dokazati), v'rla (okretna, brza),
brzųv'ita
(sve
joj ide od ruke);
Postoje različiti nazivi za Rome (cigane):
Gųlųmp'ŏrį
(sitni kovači), Kųrįt'ŏrį
(izrađivali su korita), Čarg'arį
(kradljivci, vozili se natkrivenim kolima),
Bųg'atį
(trgovci, bogati, žive u Pitomači);
ZAKLJUČAK:
Mogućnost
korištenja kajkavskih govora u nastavi književnoga jezika je velika.
Profesor Đuro Blažeka ističe da je velika šteta ne iskoristiti
jezični bilingvizam učenika iz kajkavskih krajeva jer se jezične
kategorije mnogo lakše usvajaju komparativnom metodom. Tako bi i
sustavno učenje književnog jezika trebalo krenuti od mjesnog govora
koji je učeniku i materinji jezik tj. pomoću uspoređivanja s mjesnim
govorom. Napisani su i primjeri komparativne metode učenja
standardnoga jezika.
Djeca u svoje stihove
unose sebe, svoj okoliš, drage osobe s kojima žive u svom podravskom
okruženju koje im je priraslo srcu. Pjesme su osobni iskaz o
doživljavanju svijeta u kojem žive. U pjesmama su sažeta sjećanja
starijih osoba koja djeca rado slušaju. U poticanju učenika na
pisanje kvalitetnih radova mogu pripomoći i zbirke pjesama i
tekstova na dijalektu te na svakom satu uz predodređenu (planiranu)
temu uvijek treba zadati i temu na kajkavskom narječju.
Današnji
hrvatski naraštaj mora spoznati i saznati da je imao, da ima
svoj hrvatski jezik i da ga mora sačuvati i prenijeti svojim
potomcima kao što su ga do danas nama sačuvali naši preci.
Trebali bismo u većoj mjeri poticati stvaranje na narječju,
naročito na satovima izborne nastave poštujući pritom izvornu
zavičajnu riječ kao posebnost nekog kraja.
Slično se govori u mjestima Kalinovac, Ferdinandovac te
donekle slično u Đurđevcu, Virju i Molvama. Susjedna mjesta
Pitomača i Kloštar Podravski imaju sasvim drugačiji govor.
|
