Sveti kralj Štefan
Do
kraja 2. Svjetskog rata bilo je to največe proštenje u Podravskim Sesvetama.
Spomendan svetog Stjepana prvog ugarskog kralja koji je 1000. godine okrunjen
krunom koju mu je kao vladaru poslao papa je 16. kolovoza. Stjepan, odnosno u
mađarskoj varijanti Istvan, dovršio je pokrštavanje Mađara i zbog toga ga Mađari
slave kao svojeg prvog zaštitnika i narodnog sveca. Vidljivi simbol Stjepanove
vladavine je poznata kruna svetog Stjepana s ukošenim križem te relikvija
neraspadnute kraljeve desne šake.
Pošto je Hrvatska nekoliko stoljeća bila u tijesnim crkveno-političkim
vezama s Ugarskom nije neobično da je ovo bio omiljen svetac u našim krajevima
gdje je bio proširen njegov kult kao i štovanje drugih svetaca iz ugarske
kraljevske kuće: sv. Stjepan, sv. Ladislav, sv. Emerik i bl. Gizela. To je
dakako utjecalo i na nadijevanje imena svetog Stjepana dječacima koji su rađani
u kolovozu uoči spomendana ovog sveca. Tako se točno razlikovalo tko nosi ime po
svetom ugarskom kralju Stjepanu i svetom prvomučeniku Stjepanu čiji se blagdan
slavi dan nakon Božića.
Prekidom višestoljetnih veza Hrvata i Mađara oslabio je štovanje svetog
kralja Stjepana, a isti je svetac degradiran u doba kada svetačka imena više
nisu bila popularna i kada je uglavnom preživjelo štovanje svetog prvomučenika
Stjepana (26. prosinca). U današnje doba već rijetko tko zna da je ovo bio
imenodavaoc čest kao i mnogi drugi kršćanski sveci.
Tekst: Nikola Cik |