 |
Vinko Majstorović rođen je u
Đurđevcu 20. siječnja 1914. godine od oca
Ivana i majke Rozalije Majstorović rođene
Jendrašić. Pučku školu i jedan razred
građanske škole završio u Đurđevcu, klasičnu
gimnaziju na Nadbiskupskom dječačkom
sjemeništu u Zagrebu (1933.), a bogoslovne
nauke na Teološkom fakultetu zagrebačkog
sveučilišta (1936. – 1938.). U kolovozu
1938. imenovan je kapelanom u Suhopolju, a
od 1941. godine vjeroučiteljem u Osnovnoj i
Građanskoj školi u Đurđevcu. Tijekom 1942.
godine nekoliko mjeseci bio je privremeni
upravitelj župe u susjednom Kalinovcu.
Početkom Drugoga svjetskog rata regrutiran
je kao vojni dušobrižnik u domobransku
vojsku, te dva puta odlazi s vojnom
jedinicom na ratište; od rujna 1942. do
veljača 1943., te od veljače 1944. godine pa
do kraja rata. S vojskom se povlači iz
Hrvatske te završava na Križnom putu.
Partizani su ga tada uhitili i nepravedno
osudili na smrt, no poslije je pomilovan na
dvadeset godina robije. Bio je 12 godina
zatvoren u logoru Stara Gradiška, do 19.
svibnja 1957. godine. Za vrijeme izdržavanje
kazne podnio je teške torture, što se
kasnije odrazilo na njegovo zdravlje,
ponajviše psihičko. Teške traume doživio je,
kao i ostali osuđeni svećenici, jer su
morali sami rušiti župnu crkvu u Staroj
Gradiški. Nakon izlaska iz zatvora župnik
je u Podravskim Sesvetama od 25. siječnja
1958. godine. Zbog bolesti 1970. godine
odlazi na oporavak te biva umirovljen.
Povlači se kod časnih sestara Služavki
Maloga Isusa u Zagrebu na Kraljevcu gdje
ostaje njihov duhovnik. Umro je u Zagrebu
29. lipnja 1990. godine. Pokopan je u
Đurđevcu.
|
