|
- Usamljena
zvijezda na sesvečkom muzičkom nebu - |
Rođen je 1944. godine u Podravskim Sesvetama. Imao
je sreću što je njegov otac Tomo, iako samouk,
bio izvrstan muzičar i svirač harmonike, pa je
ljubav prema muzici prenio i na svoga sina. Naučio
ga je svirati i ostavio mu u nasljeđe prvu harmoniku
poznate marke Hohner. Aktivnim sviranjem i solo
javnim nastupima počeo je 1952. godine nedugo nakon
što je Tamburaško društvo Ivana Gašparova prestalo s
aktivnim sviranjem te je time popunio jednu veliku
prazninu na sesvečkom muzičkom polju. Svirao je
javno sve do 1962. godine. Za to vrijeme nabavio je
tri harmonike. Ima ih i danas i sve su u odličnom
stanju iako su svirale godinama. Jedno kraće vrijeme
svirao je u đurđevačkom sastavu "Mladi". Nastupao je
i u sastavu Blaža Lengera koji je bio oduševljen
njegovim sviranjem harmonike, ali Marijan nikad nije
otišao u profesionalne muzičke vode. Život ga je
odveo drugim putem. I danas u 69. godini ponekad
uzme harmoniku u svoje ruke pa zasvira onako za
svoju dušu i za pajdaše kad je za to prigoda.
|
|
Prvi nastup bio mu je u tadašnjoj zgradi
"Donja škola" u kojoj se nekad odvijala nastava u
Osnovnoj školi, a kasnije je bio mlin i mjenjačnica
brašna. Danas te zgrade više nema, srušena je.
Poslije je svirao u "Gornjoj školi" koja stoji još i
danas, a nakon toga je prešao u Veliku salu
Društvenog doma. Bilo je to vrijeme kad su
radioaparati još bili rijetkost a za televiziju se
još nije ni čulo. Osim nešto sportskih aktivnosti
tadašnja omladina nije imala drugih mogućnosti za
druženje ni zabavu te su plesna poslijepodneva
nedjeljom i praznicima kad je Marijan svirao bila
pravi hit i vrlo posjećena. |
|
Svirao
je sve vrste plesne zabavne i narodne muzike, a ono što je
zanimljivo naglasati on je samo svirao, nije pjevao. Ali
zato je plesala i pjevala njegova publika u kojoj je bilo
izvrsnih pjevača i pjevaćica što je bliska budućnost uskoro
pokazala.
Bilo je to jedno drugo sretno vrijeme, vrijeme koje je imalo
svoju dušu, svoje snove i ljubavi. |
|