|
Marica Hasan |
|
|
Rođena je 1939. u Đurđevcu, od oca Martina i
majke Kate. Potječe iz radničke obitelji u kojoj su sva
djeca bila muzički nadarena. Kao četvrto i najmlađe
dijete u obitelji Gašparić bila je miljenica svojih
roditelja, između ostalog i zato što je pokazivala
nadarenost za pjevanje i recitiranje. Nakon završene
osnovne škole, jedina joj je želja bila da postane
pjevačica.
Ta joj se želja ostvaruje 1959. godine u Đurđevcu na priredbi
"Mikrofon je vaš", gdje pjevajući s bratom Franjom u
duetu osvaja prvu nagradu. Time utire put za daljnje
bavljenje pjevanjem.
Svoju prvu ploču
EPY 4097 snima 11.9. 1968. a drugu EPY 4199
izdaje 16.5.1969.
I tada s bratom Tomom piše pjesme "Đurđevački Picoki",
"Ženo moja kak' ti znaš", "Pozdrav majci" i "Tebi za
rođendan". Ujedno sa popularnim sastavom "Braća
Gašparić" nastupa na zabavama, svadbama i kulturnim
priredbama. Godine 1968.- piše pjesme za svoju drugu
ploču. To su "Od Osijeka pa do Varaždina" i "Već je
mnogo dana prošlo". Godina 1973. donosi joj treću ploču,
na kojoj se nalazi njena najomiljenija pjesma "Oj,
ftičica Vijoglavka", za koju je tekst napisala sama, a
melodiju je čula od svog pokojnog oca Martina. Godine
1991. snima kasetu na kojoj ima nekoliko pjesama za koje
je tekst napisala sama. To su "Konji vrani", "Išla Maga"
i "Po U prvoj knjizi pjesama "V srce sam te dela", kao i
u drugoj "Ljubav čez stihove", opisuje stare običaje
Đurđevačkog kraja i sve ono što joj dušu zaokuplja. Te
dvije knjige, kao i treću "Nedostižna ljubav", posvetila
je svojoj djeci: Zdravku i Željkici, unučicama Heleni i
Andreji, a posebno svojim roditeljima, te braći Franji i
Tomi, kao i snahi Nadi.
Iz prve knjige najdraža
joj je pjesma "Ti si mi najdrakši", a iz druge "Moj
Đurđevac, se si moje". U trećoj knjizi, najdraža
pjesma je "Piši dete moje". Knjiga "Nedostižna ljubav"
posebna je za nju, jer je još bogatija rječnikom
podravskog podneblja.
U njima je obuhvatila sve ljubavi svoje Hrvatske, njene drage
Podravine, rodnog joj mjesta Đurđevca kojemu je dala svu
svoju mladost i ne osjetivši kako godine brzo prolaze,
uz pjesmu, ljubav i šalu.noć je, mila majko". To je samo
dio njenog rada koji ju nuka da i dalje piše pjesme
isakuplja ih u zbirke. |
|
Kad se prije dvije godine pojavila
knjiga pjesama Marice Hasan "V srce sam te dela",
samo malobrojnima je bilo jasno da
će nas pjesnikinja obradovati još
bogatijim i zrelijim ostvarenjima u
vrlo kratkom razdoblju. U toj je
zbirci riječ
o pjesničkim
slikama Podravine i Đurđevca,
cvijeća i ljubavi, ali i djetinjim
uspomenama iz "Naše vulice". Knjiga je, dakako,
napisana na kajkavštini, baš ka o i
druga zbirka poezije s naslovom
"Ljubav čez stiove". Kako
smatra autor predgovora, ovdje je
ciklus ljubavnih pjesama
najbogatiji, ali nisu zaboravljeni
ni stihovi o zavičaju i dječjim
nestašlucima, zatim o svecima i
svetkovinama i drugim motivima.
Konačno, u već prepoznatljivom
stilu, u ovoj najobimnijoj zbirci
pjesama, čitatelj može još snažnije
doživjeti čulnost i zvučnost
kajkavskog izričaja, koji još jače i
upečatljivije izražava svaki dodir,
pokret ruke, znojno
tijelo, krhotinu podravske
stvarnosti, čežnju i bol. |
|
Najintenzivnija, najsretnija i
najvrjednija su maričina sjećanja
ljubavi, jer svijet ne zaboravlja i
duboko u sebi nosi proživljene
trenutke ljubavi prema muškarcu, kao
dio ljubavi prema čovjeku, djeci,
obitelji, prema zemlji, domovini i
svojoj rodnoj Podravini. Kada
slušate glas i poeziju Marice Hasan,
i u vama se nešto pokreće, javljaju
se slike prepoznavanja, vlastita
siječanja, osjećaja i slutnji.
Polako spoznajete da komunicirate s
osobom koja ima izuzetnu volju, koja
je sanjar, ali s realnim ciljevima;
koja vjeruje u sebe i svoj plod u
obliku poezije, što ga želi ostaviti
svojim prijateljima, obitelji i
rodnom kraju, ukoričenog za
vječnost. U svojim pjesmama se
Marica razotkriva kao osoba koja
mnogo toga zapaža i vidi u životu,
koja je mnogo toga proživjela, koja
piše poeziju da bi ogoljela sebe,
svoju dušu. Glas je to iskren koji
govori o ljubavima, porazima, svojim
nadanjima i stremljenjima.
(Iz recenzije jedne od
njenih knjiga) |
|
Marica je i danas živahna i vesela
osoba iako u ruci drži češće iglu i konac nego mikrofon ili olovku i
papir, što je rezultiralo mnogobrojnim slikama na platnu s motivima
podravskog kraja. Moja su vam vrata uvijek
otvorena. Dođite i pogledajte rekla
nam je Marica na rastanku. Hvala ti Marice na pjesmama,
iskrenoj ispovijesti, podacima i
dokumentima! (I toploj kavi.) |
|
Danas nastupa
samostalno diljem Hrvatske. Bila je i u Zagrebu u dvorani Vatroslav
Lisinki gdje je pjevala kao gošća Tomislava Ivčića te na proslavi
83. rođendana Blaža Lengera u Podravskim Sesvetama 2003., na
Picokijadama i HTV-u u emisiji Lijepon našom te na raznim izložbama
slikarskih i ručnih radova. |
|
|
|
|