| 
				
					|  |  
					| 
						
											
			 Dragan Vlajinić |  
					|  |  
					| 
				
					|  | 
						
											Rođen 
						je u Lasovcu (u blizini Šandrovca). Otac mu je bio kovač 
						i imao je vlastiti muzički sastav s kojim je nastupao po 
						svadbama. Kako jabuka ne pada daleko od 
						stabla tako je i mladi Dragan već s deset godina počeo 
						svirati violinu, a 1964. i "propjevao". Osniva vlastiti 
						sastav s kojim nastupa na "čejanju perja" i "lužđenju 
						kokruza" i sličnim seoskim okupljanjima.
 Sviraju izvornu narodnu podravsku i bilogorsku glazbu koja je i 
						danas u srcu Dragana Vlajnića. Glazbeni sastav je imao 
						dvije violine, bugariju, bas i harmoniku, a na nagovor 
						svoga oca počinje se ozbiljnije baviti glazbom. Počinje 
						svirati s tada vrlo popularnim sastavom "Veseli 
						Bilogorci" s kojima je nastupao od Pitomače do 
						Bjelovara. Svirao je po svadbama cijele zime , a već 
						1967.-68. godine ima svoje prve snimke a radio-Đurđevcu. 
						Bile su to pjesme "Kamena stijena" i "Suze, moje suze" 
						koje su bile vrlo slušane. Bilo je to vrijeme Korenića, 
						"Veselih Podravaca",  
							
						
											Blaža Lengera...
 Odlaskom 
						1970. godine u vojsku, Dragan sve više sluša tadašnju 
						popularnu zabavnu glazbu, jer bilo je to vrijeme 
						"Električne struje", Beatlesa i drugih sastava koji su 
						plijenili ne samo Draganovu pozornost, već i svih mlađih 
						naraštaja. Izlaskom iz vojske nemiran Draganov duh ga je 
						tjerao dalje.
 
 |  |  
					| 
						
							| Svojevrsni je rekorder: 
									Snimio je više od 137 pjesama, na 90 pjesama pjeva, 
									a na ostalima svira.
 Pjesma  "Ne tuguj, stari moj 
									druže" izašla na ploči  1973. 
									godine postala je evergreen i ušla u 
									legendu. Još uvijek se vrti po svim 
									radiopostajama, a pogotovo je neizostavna na 
									podravskim zabavama.
 |  |  
					| 
						
							|  | 
						
									 S Mirkom 
							Posavcem, Ivanom Seidlom i Tomislavom Krmićem osniva 
							grupu X. To je tada bio prvi električni 
							sastav u Podravini, sa sjedištem u Pitomači. Snimaju 
							i prvu singlicu s pjesmama "Ne tuguj, stari moj 
							druže" i "Tvoje majke nema", za koje je muziku i 
							tekst napisao Vlado Smiljanić s kojim Dragan i dalje 
							nastavlja suradnju. Godine 1973. Dragan prelazi u 
							popularni zagrebački sastav "Stranci"(nakon što su 
							oni ostali bez vokalnog solista) s kojim snima 
							desetak singlica i dva LP-a. Za njih tada skladaju 
							Đorđe Novković, Rajmond Dujmić, Mišo Doležal i 
							ostali poznati skladatelji. Sa "Strancima" ostaje 
							osam godina i dobiva Zlatni i 
									Srebrni LP za veliki
									broj 
							prodanih ploča. Na nagovor Vlade Smiljanića, koji je tada radio u bivšem "Jugotonu" 
							zajedno s Tošom Krmićem osniva sastav "Tajna". U 
							"Tajni" je svirao do početka Domovinskog rata 
							izvrsni gitarist Tomo Plesac te Branko Kološ i 
							Hrvoje Šolić iz Pitomače. Kasnije su svirali i neki 
									zagrebački glazbenici, a zanimljivoje da su svirali sve od rock'n'rolla, 
					zabavnjaka, talijanske kancone, grčkih i meksičkih pjesama
					do evergreena. 
 Jedini uz Blaža Lengera ima najviše snimljenih skladbi od Zagreba, 
							Varaždina do Osijeka i jedino su njih dvojica za 
							svoje pjesme dobili Zlatne ploče(Dragan za zabavne 
							pjesme). Većina pjesama govori o Podravini, Bilogori 
							i rijeci Dravi.
 Danas Dragan u Starom Gracu ostvaruje svoj dječački 
							san ljubavi prema prirodi. Često jaše na konjima po 
							prirodi, a mnogobrojne prijatelje prevozi fijakerom.
 |  |  
					| 
						
							"Tajna" je 
					bio i prvi sastav koji je pored Blaža Lengera snimio sve najpopularnije podravske pjesme, u 
					novom aranžmanu i novom zvuku. U to vrijeme izdali su 
					nekoliko singlica i dva CD-a. U lipnju 1991. godine Dragan postaje dragovoljac Domovinskog 
					rata, a nakon dvije godine, kao pričuvni časnik vraća se u 
					Zagreb, na svoje radno mjesto u pošti u Draškovičevoj. Ipak, 
					nostalgija za zavičajem prevladava te se Dragan 1995. godine 
					vraća u Stari Gradac, odakle se i oženio 1974. godine 
					Slavicom i ima dva sina. Tada počinje pjevati u Škrinjarevu 
					sastavu "Veselo Podravci" s kojim snima CD. Kada dr. 
					Jergović osniva "Podravske mužikaše" 
											Dragan prelazi u taj sastav kao 
						kontrabasist i s njima nastupa desetak godina. U to 
						vrijeme nastupa i samostalno na Pitomačkom festivalu.
 |  
			|  |  
					| 
					
					   
					"Počeo sam svirati s tada vrlo popularnim sastavom “Veseli 
					Bilogorci”. S njima sam šezdesetih godina nastupao od 
					Pitomače do Bjelovara te snimio i prve pjesme “Kamena 
					stijena” i “Suze, moje suze” koje su bile vrlo slušane.Nakon povratka iz vojske i dolaskom “električne struje” 
					sve se promijenilo. S Mirkom Posavcem, Ivanom Seidlom i 
					Tomislavom Krmićem osnovao sam “Grupu X”, a budući da je to 
					bilo vrijeme Beatlesa, zvali su nas “Beatlesi Podravine”. 
					Moram naglasiti da smo tada bili pravi profesionalci jer smo 
					s dva muzička udruženja za nastupe imali potpisane 
					profesionalne ugovore svirajući svaki dan osim ponedjeljka. 
					U nekadašnjem Hotelu Slavonija u Virovitici imali smo čak 
					apartman iz kojeg smo se svakodnevno spuštali svirati u 
					restoran, koji je svake večeri bio krcat. Kao prvi 
					električni sastav u Podravini sa sjedištem u Pitomači 
					snimili smo i prvu singlicu s pjesmama “Ne tuguj, stari moj 
					druže” (koja je postala evergreen i ušla u legendu te se još 
					uvijek vrti po svim radiopostajama) i “Tvoje majke nema”. 
					Glazbu i tekst za te pjesme napisao je Vlado Smiljanić, s 
					kojim sam do današnjih dana nastavio glazbenu suradnju.
 Upravo na nagovor svog velikog 
					prijatelja Vladimira Smiljanića 1973. godine prelazim 
					pjevati u popularni zagrebački sastav “Stranci”, koji su 
					tada ostali bez vokalnog solista Miljenka Galića. “Stranci” 
					su tada bili treći glazbeni sastav u Hrvatskoj po prodaji 
					ploča, što nije čudo jer su tada njihovi glavni tekstopisci 
					bili Đorđe Novković, Rajmond Dujmić, Mišo Doležal i ostali 
					poznati skladatelji – kazuje Dragan Vlajnić, s ponosom 
					dodajući kako je sa “Strancima” proputovao cijelu Europu, a 
					Ameriku nije vidio zbog straha od letenja avionom.
 Ponovno na nagovor Vladimira Smiljanića koji je tada radio 
					u bivšem Jugotonu i brata Vlade zajedno s Tošom Krmićem 
					osniva sastav “Tajna”, koji je bio i prvi sastav koji je 
					pored Blaža Lengera snimio sve najpopularnije podravske 
					pjesme, u novom aranžmanu i novom zvuku. U to vrijeme izdali 
					su i nekoliko nosača zvuka i dva CD-a.
 U “Tajni” su do početka Domovinskog rata svirali izvrsni 
					gitarist Tomo Plesac, te Branko Kološ i Hrvoje Šolić iz 
					Pitomače. Kasnije su svirali i neki zagrebački glazbenici, a 
					svirali smo sve, od rock’n’rolla, zabavnjaka, talijanske 
					kancone, grčkih i meksičkih pjesama do evergreena – ističe 
					Dragan.
 U lipnju 1991. godine Dragan postaje dragovoljac 
					Domovinskog rata, a nakon dvije godine kao pričuvni časnik 
					vraća se u Zagreb na svoje radno mjesto u Hrvatskoj pošti u 
					Draškovićevoj ulici.
 Zbog nostalgije za zavičajem 1996. godine vraćam se u 
					Stari Gradac te počinjem svirati u Škrinjarevu sastavu 
					“Veseli Podravci” s kojim snimam CD. Kada je dr. Jergović 
					osnovao danas popularne “Podravske mužikaše”, prelazim u taj 
					sastav kao kontrabasist i s njima nastupam desetak godina. 
					Nakon toga počinjem suradnju sa “Sinovima Podravine”, a u to 
					vrijeme nastupao sam samostalno, kao i ove godine, na 
					pitomačkom festivalu – kazao nam je Dragan, koji osim što 
					pjeva, svira i sve žičane instrumente.
 Kao 
					zaljubljenik u prirodu Dragan je danas kao umirovljenik 
					ostvario i svoj dječački san – kupio je konja s kojim je 
					projahao cijelu Podravinu i Bilogoru, a nerijetko je i svoje 
					mnogobrojne prijatelje prevozio fijakerom."
 Dragan Vlajinić o svom životnom glazbenom putu
 |  
			  |  |