| |
|
Dragan Vlajinić |
| |
 |
Rođen
je u Lasovcu (u blizini Šandrovca). Otac mu je bio kovač
i imao je vlastiti muzički sastav s kojim je nastupao po
svadbama.
Kako jabuka ne pada daleko od
stabla tako je i mladi Dragan već s deset godina počeo
svirati violinu, a 1964. i "propjevao". Osniva vlastiti
sastav s kojim nastupa na "čejanju perja" i "lužđenju
kokruza" i sličnim seoskim okupljanjima.
Sviraju izvornu narodnu podravsku i bilogorsku glazbu koja je i
danas u srcu Dragana Vlajnića. Glazbeni sastav je imao
dvije violine, bugariju, bas i harmoniku, a na nagovor
svoga oca počinje se ozbiljnije baviti glazbom. Počinje
svirati s tada vrlo popularnim sastavom "Veseli
Bilogorci" s kojima je nastupao od Pitomače do
Bjelovara. Svirao je po svadbama cijele zime , a već
1967.-68. godine ima svoje prve snimke a radio-Đurđevcu.
Bile su to pjesme "Kamena stijena" i "Suze, moje suze"
koje su bile vrlo slušane. Bilo je to vrijeme Korenića,
"Veselih Podravaca",
Blaža Lengera...
Odlaskom
1970. godine u vojsku, Dragan sve više sluša tadašnju
popularnu zabavnu glazbu, jer bilo je to vrijeme
"Električne struje", Beatlesa i drugih sastava koji su
plijenili ne samo Draganovu pozornost, već i svih mlađih
naraštaja. Izlaskom iz vojske nemiran Draganov duh ga je
tjerao dalje.
|
|
|
Svojevrsni je rekorder:
Snimio je više od 137 pjesama, na 90 pjesama pjeva,
a na ostalima svira.
Pjesma "Ne tuguj, stari moj
druže" izašla na ploči 1973.
godine postala je evergreen i ušla u
legendu. Još uvijek se vrti po svim
radiopostajama, a pogotovo je neizostavna na
podravskim zabavama. |
|
 |
S Mirkom
Posavcem, Ivanom Seidlom i Tomislavom Krmićem osniva
grupu X. To je tada bio prvi električni
sastav u Podravini, sa sjedištem u Pitomači. Snimaju
i prvu singlicu s pjesmama "Ne tuguj, stari moj
druže" i "Tvoje majke nema", za koje je muziku i
tekst napisao Vlado Smiljanić s kojim Dragan i dalje
nastavlja suradnju. Godine 1973. Dragan prelazi u
popularni zagrebački sastav "Stranci"(nakon što su
oni ostali bez vokalnog solista) s kojim snima
desetak singlica i dva LP-a. Za njih tada skladaju
Đorđe Novković, Rajmond Dujmić, Mišo Doležal i
ostali poznati skladatelji. Sa "Strancima" ostaje
osam godina i dobiva Zlatni i
Srebrni LP za veliki
broj
prodanih ploča. Na nagovor Vlade Smiljanića, koji je tada radio u bivšem "Jugotonu"
zajedno s Tošom Krmićem osniva sastav "Tajna". U
"Tajni" je svirao do početka Domovinskog rata
izvrsni gitarist Tomo Plesac te Branko Kološ i
Hrvoje Šolić iz Pitomače. Kasnije su svirali i neki
zagrebački glazbenici, a zanimljivoje da su svirali sve od rock'n'rolla,
zabavnjaka, talijanske kancone, grčkih i meksičkih pjesama
do evergreena.
Jedini uz Blaža Lengera ima najviše snimljenih skladbi od Zagreba,
Varaždina do Osijeka i jedino su njih dvojica za
svoje pjesme dobili Zlatne ploče(Dragan za zabavne
pjesme). Većina pjesama govori o Podravini, Bilogori
i rijeci Dravi.
Danas Dragan u Starom Gracu ostvaruje svoj dječački
san ljubavi prema prirodi. Često jaše na konjima po
prirodi, a mnogobrojne prijatelje prevozi fijakerom.
|
|
|
"Tajna" je
bio i prvi sastav koji je pored Blaža Lengera snimio sve najpopularnije podravske pjesme, u
novom aranžmanu i novom zvuku. U to vrijeme izdali su
nekoliko singlica i dva CD-a.
U lipnju 1991. godine Dragan postaje dragovoljac Domovinskog
rata, a nakon dvije godine, kao pričuvni časnik vraća se u
Zagreb, na svoje radno mjesto u pošti u Draškovičevoj. Ipak,
nostalgija za zavičajem prevladava te se Dragan 1995. godine
vraća u Stari Gradac, odakle se i oženio 1974. godine
Slavicom i ima dva sina. Tada počinje pjevati u Škrinjarevu
sastavu "Veselo Podravci" s kojim snima CD. Kada dr.
Jergović osniva "Podravske mužikaše"
Dragan prelazi u taj sastav kao
kontrabasist i s njima nastupa desetak godina. U to
vrijeme nastupa i samostalno na Pitomačkom festivalu. |
 |
|
"Počeo sam svirati s tada vrlo popularnim sastavom “Veseli
Bilogorci”. S njima sam šezdesetih godina nastupao od
Pitomače do Bjelovara te snimio i prve pjesme “Kamena
stijena” i “Suze, moje suze” koje su bile vrlo slušane.
Nakon povratka iz vojske i dolaskom “električne struje”
sve se promijenilo. S Mirkom Posavcem, Ivanom Seidlom i
Tomislavom Krmićem osnovao sam “Grupu X”, a budući da je to
bilo vrijeme Beatlesa, zvali su nas “Beatlesi Podravine”.
Moram naglasiti da smo tada bili pravi profesionalci jer smo
s dva muzička udruženja za nastupe imali potpisane
profesionalne ugovore svirajući svaki dan osim ponedjeljka.
U nekadašnjem Hotelu Slavonija u Virovitici imali smo čak
apartman iz kojeg smo se svakodnevno spuštali svirati u
restoran, koji je svake večeri bio krcat. Kao prvi
električni sastav u Podravini sa sjedištem u Pitomači
snimili smo i prvu singlicu s pjesmama “Ne tuguj, stari moj
druže” (koja je postala evergreen i ušla u legendu te se još
uvijek vrti po svim radiopostajama) i “Tvoje majke nema”.
Glazbu i tekst za te pjesme napisao je Vlado Smiljanić, s
kojim sam do današnjih dana nastavio glazbenu suradnju.
Upravo na nagovor svog velikog
prijatelja Vladimira Smiljanića 1973. godine prelazim
pjevati u popularni zagrebački sastav “Stranci”, koji su
tada ostali bez vokalnog solista Miljenka Galića. “Stranci”
su tada bili treći glazbeni sastav u Hrvatskoj po prodaji
ploča, što nije čudo jer su tada njihovi glavni tekstopisci
bili Đorđe Novković, Rajmond Dujmić, Mišo Doležal i ostali
poznati skladatelji – kazuje Dragan Vlajnić, s ponosom
dodajući kako je sa “Strancima” proputovao cijelu Europu, a
Ameriku nije vidio zbog straha od letenja avionom.
Ponovno na nagovor Vladimira Smiljanića koji je tada radio
u bivšem Jugotonu i brata Vlade zajedno s Tošom Krmićem
osniva sastav “Tajna”, koji je bio i prvi sastav koji je
pored Blaža Lengera snimio sve najpopularnije podravske
pjesme, u novom aranžmanu i novom zvuku. U to vrijeme izdali
su i nekoliko nosača zvuka i dva CD-a.
U “Tajni” su do početka Domovinskog rata svirali izvrsni
gitarist Tomo Plesac, te Branko Kološ i Hrvoje Šolić iz
Pitomače. Kasnije su svirali i neki zagrebački glazbenici, a
svirali smo sve, od rock’n’rolla, zabavnjaka, talijanske
kancone, grčkih i meksičkih pjesama do evergreena – ističe
Dragan.
U lipnju 1991. godine Dragan postaje dragovoljac
Domovinskog rata, a nakon dvije godine kao pričuvni časnik
vraća se u Zagreb na svoje radno mjesto u Hrvatskoj pošti u
Draškovićevoj ulici.
Zbog nostalgije za zavičajem 1996. godine vraćam se u
Stari Gradac te počinjem svirati u Škrinjarevu sastavu
“Veseli Podravci” s kojim snimam CD. Kada je dr. Jergović
osnovao danas popularne “Podravske mužikaše”, prelazim u taj
sastav kao kontrabasist i s njima nastupam desetak godina.
Nakon toga počinjem suradnju sa “Sinovima Podravine”, a u to
vrijeme nastupao sam samostalno, kao i ove godine, na
pitomačkom festivalu – kazao nam je Dragan, koji osim što
pjeva, svira i sve žičane instrumente.
Kao
zaljubljenik u prirodu Dragan je danas kao umirovljenik
ostvario i svoj dječački san – kupio je konja s kojim je
projahao cijelu Podravinu i Bilogoru, a nerijetko je i svoje
mnogobrojne prijatelje prevozio fijakerom."
Dragan Vlajinić o svom životnom glazbenom putu |
|
|
