| |
|
"Korenići" (Ređepi)
- narodni ansambl |
| |
 |
Jedan od prijelaznih sastava koji je osnovan 1956.
godine (prema svjedočenju Josipa Ređepa – Jacate)
rođen iz skuta Ogranka seljačke sloge u Đurđevcu bio
je sastav „Ređepi“.
Iako su bili dosta zastupljeni u repertoaru
ondašnjih lokalnih radio postaja.
Dečki su svoj posao shvaćali ozbiljno, u skladu s vremenom u kojem su
djelovali.
U prvom redu kleče braća Ređep, Ivan i Franjo.
Oba su svirali violine. U gornjem redu stoje
slijeva: Franjo Dokić, Antun Patačko, Luka Matko
(bajz) i Josip Ređep – Jacata.
Iako su u ovom sastavu zajedno nastupali desetak godina, iza njih nažalost
nije ostao niti jedan nosač zvuka, pa je teško
procjenjivati njihove stvarne dosege i zasluge za
razvoj tadašnje podravske glazbe.
|
|
Sastav
Ređepi iz 1960. godine |
|
|
|
Kad je u sastavu došlo do ozbiljnih
„kadrovskih promjena“, došli su Josip Korenić, Stjepan
Varaždinec i Josip Sulimanec, a iz njega otišli Ivan Ređep,
Franjo Ređep i Antun Patačko. Bilo je to oko 1967.
Sastav je promijenio ime u
„Korenići“, a potom snimio tri singlice za
Jugoton. U tom sastavu Josip Ređep i Franjo Dokić razvili su
svoje specifično dvoglasno pjevanje, a Jacata se iskazao i
kao autor. |
|
 |
 |
|
Snimaju svoju prvu ploču EPY
4036
snimaju
02.07.1968. godine s pjesmama:
Djevojka Podravka (narodna)
Snježana (narodna)
Zbogom, oče, zbogom,
majko (narodna)
Stara podravska polka (narodna)
Pjevaju: Josip Redžep i Franjo Dokić |
Ansambl ''Korenići'' iz Đurđevca osnovan je
1967. godine.
Osnovao ga je Josip Ređep bračista,
vokalni solista i kantautor, koji je bio i
voditelj ansambla.
Ansambl je bio vrlo popularni u razdoblju od
1967. do 1984. godine, na čitavom
podravskom području, a i šire, kada su i
snimili svoje tri gramofonske ploče. |
|
 |
 |
|
Svoju drugu ploču
EPY 4147 snimili su
1970. godine s
pjesmama:
Jednog divnog
proljetnog dana,
Đurđevačka polka,
Rodna Podravina,
Uzaludne suze
Svoju treću ploču
SY xxxx snimili su
0x.0x.1972. godine s
pjesmama:
U šumici zelenoj,
Sunce žarko već je
zašlo
Sunce zalazi,
Rascvala se ruža na
granama
|
|
|
Najveću
popularnost uživali su između te 1967. i 1984. godine. U
sastavu su nastupali: Josip Ređep – Jacata (brač, vokal,
kantautor), Josip Korenić (violina), Franjo Dokić (brač,
vokal), Stjepan Varaždinec (violina), Josip Sulimanec
(bugarija) i Luka Matkov (bas). Zanimljivo da u sastavu nisu
imali tada izuzetno popularne cimbule. Vjerojatno su i zato
zvučali drugačije, a širokoj publici to se jako dopalo. |
|
 |
|
Prvu gramofonsku ploču snimili su u Jugotonu 2. Srpnja 1968.
Na njoj je naslovna pjesma bila Djevojka Podravka, a kao
druga na A strani snimljena je Snježana. E, ta je zapalila
mase. Vrtjela se danonoćno na lokalnim podravskim
radio-postajama koje su radile dok nisu ispunile i zadnju
želju naručitelja, a mnogi su se teško odlučivali između nje
i Potočića malenog koji dolinicom žubori. „Korenići“ su
snimili još dvije singlice za Jugoton (1970. i 1972.), ali i
mnogobrojne valcere, polke i čardaše u studiju ondašnjeg
radio Đurđevca. Bili su vrlo uigran sastav, a duet
Ređep-Dokić imao je specifičnu boju po kojoj su slušatelji
odmah prepoznavali „Koreniće“. Uostalom, Ređep i Dokić
nastupali su zajedno, prema onome što mi je ispričao sam
Ređep, punih 28 godina. |
| |
|
Ono
što je gotovo nevjerojatno i mogli bismo reći pomalo
zbunjujuće u cijeloj toj priči oko fenomena podravske glazbe
jest činjenica da su bitku za nju dobili glazbeno
neobrazovani pojedinci. U pedesetim i šezdesetim godinama
20. stoljeća podigli su se iz ovdašnjeg puka. U početku
svirali su i pjevali sevdalinke i meksikanske pjesme, a onda
su se, tjerani nekom svojom nevjerojatnom intuicijom,
okrenuli svojim dubokim korijenima i stvorili jedinstven i
prepoznatljiv podravski melos. |
|
|
