| |
|
Mariška
band |
| |
 |
Holubek (Funjak) Mariška (rođena u Szariszap,
Mađarska) 1904. godine. Živjela je u Koprivnici
od 1910., gdje je i umrla 1993 godine. Amaterski
je svirala više instrumenata. Naučila je svirati
najprije klavir i harmoniku a potom i violinu uz
svoga oca vojnog muzičara, koji je svirao
violinu u vojnom orkestru. Aktivno je počela
svirati 1960 godine, većinom podravske narodne
pjesme, s tada vrlo popularnim koprivničkim
sastavom "Kanarinci" .
U ansamblu su s njom svirali: Gregl
Željko violina, Hrubec Vlatko harmonika, Bešenić
Stanko te ponekad Štefanić Slavko beglajt i
Bedeković Juraj kontrabas. Svirajući stekli su
veliku popularnost i tada ''Velika mama'' kako
su ju od milja zvali u Podravini osniva krajem
1980-te i početkom 1981. godine svoj bend pod
nazivom ''Mariška band''. Band je prestao
svirati krajem 1987. godine. Tada sviraju
šlagere i tradicionalnu narodnu podravsku i
američku muziku.
Bili su toliko popularni da je
režiser RTZ-a Petar Krelja 1986 god.snimio 30
minutni dokumentarni film pod nazivom ''Mariška
band''.
Opisuje se život Mariške Holoubek, 82-godišnje
starice koja svira violinu u sastavu ''Mariška
band'', posvećenom
countryju i podravskoj glazbi. Prikazuje se
jedan od koncerata.
Tridesetminutni film
koji su 1985. godine snimili Petar Krelja i
Vesna Švec, s mnogobrojnim koprivničkim licima
na koncertima i na našim gradskim ulicama, s
licima mnogobrojnih Mariškinih prijatelja,
produkcija Šarenog dućana sačuvala je od
zaborava izdanjem videokasete, za koju su
iskorištene i sjajne fotografije pokojnog
Mladena Jakupca. U tekstu Zorka
Markovića na ovitku kasete, jednoga od
članova Mariška-banda,
navedeni su podaci o baki Mariški i nastanku
banda. Mariška Holoubek-Funjak potječe iz velike
glazbeničke obitelji koja je početkom 20.
stoljeća doselila u Koprivnicu. U Zagrebu je
završila violinu na srednjoj glazbenoj školi, a
u Koprivnici je do smrti uglavnom besplatno
podučavala različim glazbalima brojne naraštaje
svojih učenika. Desetljećima je javno nastupala,
sama ili s nekim od amaterskih sastava, u crkvi,
na promocijama knjiga i otvorenjima izložbi, dobrotvornim
priredbama, zabavnim nastupima... |
|
|
No baka Mariška najveću je popularnost stekla sa
sastavom "Mariška band", koji je nastao 1982. godine na
zamisao Mladena Jakupca, te trajao do 1989. godine.
Osnovicu repertoara činile su rock i country obrade
izvornih podravskih, ali i drugih skladbi, što je u to
vrijeme bila novost. Za tadašnju televiziju zagreb Petar
Krelja i njegova životna suputnica, Koprivničanka Vesna
švec, snimili su u Koprivnici u Muzeju dio nastupa 1984.
godine, a 1985. goidne i cijeli TV-film, koji je postao
međunarodno poznatim i nagrađivanim. |
 |
U sastavu je sviralo više različitih izvođača, a u to
vrijeme uz baku su bili Milivoj Brozović, Zoran Car, Vlado
Kolarek i Zorko Marković. U sedam godina postojanja Mariška
band je nastupio na više od 50 koncerata u Zagrebu, Čakovcu,
Varaždinu, Murskoj Soboti, Križevcima, Bjelovaru, Virovitici
i drugdje. Baka Mariška je umrla 1993. godine. Imala je tada
oko 90 godina, a gotovo do zadnjeg časa podučavala je djecu,
zapisao je Zorko.
Promukli zvuk Mariškine violine svima koji
pogledaju dirljiv Kreljin film izmamit će suze
nostalgije na oči, jer će podsjetiti na ljude
koji su doista voljeli svoj grad. |
|
|
"Priča o fenomenu Mariška Holoubek počela je 2. veljače
1904. godine u selu Esterogemu pokraj Budimpešte. Bila
je prvo od osmoro djece, oca Čeha i majke Mađarice,
izuzetno sretne kombinacije muzikalnosti, temperamenta i
vitalnosti. Bilo joj je pet godina kad joj je otac,
kapelnik u vojnoj muzici, kupio violinu. Otad je taj
instrument njezina sudbina i najveća ljubav, koji je,
ipak, pomalo varala s klavirom i harmonikom. No,
neobuzdana temperamenta, nije imala strpljenja da završi
gimnaziju, ni istrpi školski režim još godinu dana kako
bi položila završni ispit na Srednjoj muzičkoj školi
Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Zbog toga, formalno, nije
nastavnica muzike, iako je jedan od rijetkih muzičkih
pedagoga u Koprivnici. I to ne stoga što je uvijek
besplatno podučavala, kao i danas, nego zato što su
gotovo polovica muzičkih pismenih Koprivničana njezini
učenici, a često je zamjenjivala u školi oboljele ili
odsutne profesore.
- Imala sam lošu sreću da se dva puta udajem i ostajem
udovica, i to bez djece. Bilo mije teško, jer su obojica
bila alkoholičari. Primam milijun trista i još nešto
starih dinara mirovine. To je malo... U Koprivnici je
velika skupoća. A u Zagrebu? Srećom da nisam lakoma!
Počaste me koji put roditelji mojih učenika. Evo, dobila
sam deset jaja. Hoćete li da vam ih poklonim? Svježa su!
- Bako, radije nam otkrijte tajnu svoje vitalnosti! Kako
živite?
Izdržljiva sam na majku. Doživjela je, srećom, više od devedeset godina.
Od nje sam i mnogo toga naučila. Na prvome mjestu da je
izvor zdravlja i vitalnosti u češnjaku. On uništava sve
bakterije, sprečava reumu, širi krvne žile, pomaže u
mnogim bolestima, pa i u tome da čovjeka dugo drži
mladim. Nikada nisam pušila, cigareta škodi. Alkohol
također! Popijem malo pjene od piva, malo pravoga vina,
izbjegavam masnoću i svinjetinu. No, mora se izbjegavati
mnogo mesa - pijte mlijeko, jedite voće i povrće! Jedite
žgance! Uza sve to, mislim, čovjek je tako dugo mlad dok
radi. Ja tako živim. Sviram, jer grubi poslovi nisu za
ruke violinista. Zapravo, i sama radost življenja daje
vitalnost. Osim što svira u svome Mariška-bandu, bakica
Mariška rukovodi i muzičkom sekcijom Alko-kluba. Ne, ona
nikad nije bila ovisnik. To ie njezin prilog borbi
protiv alkoholizma koji je u obitelji prilično drastično
osjetila.
A kad želi samoj sebi ugoditi, iz njezine se trošne kuće razliježu zvuci
Beethovena, Bacha, Mozarta, Chopina, Schumanna..."
Dio razgovora s Mariškom Holoubek. |
|
|
|
Napomena: Stranice se stalno nadopunjuju novim podacima.
Zahvaljujemo svima na suradnji i ustupljenim podacima i dokumentima.
Podaci na stranicama su
sjećanja izvornih sudionika te podaci s
dostupnih izvornih dokumenata. Ukoliko smatrate
da neke od podataka treba promijeniti ili nešto
dodati, javite nam se! Vrlo rado ćemo objaviti
sve nove podatke i fotografije do kojih budemo
došli. Hvala! |
|
|
