|
Glazbeni sastavi morali su dobro poznavati
svatovske običaje. Dvodnevna ili čak trodnevna svirka
počinjala bi već u deset prije podne doručkom kod mladoženje
(obično u subotu) i laganim glazbeno-maliganskim
zagrijavanjem do ranih popodnevnih sati, kad se kretalo po
mladenku
Kad bi glazba zamrla, svatovi se
razišli, u glavi bi još dugo odzvanjalo svatovsko veselje.
Uvijek je bilo sjajnih anegdota, tračeva, skandala… Priče su
se vukle seoskim sokacima godinama. Ponekad, s generacije na
generaciju. Glazbenici bi nakon svirke i veselja ostajali
sami. Vraćali bi se u svoje obitelji, ženama, djeci. I za
njima išle bi priče. Oni su bili ti koji su ljudima donosili
veselje, dobar štimung, lijepe uspomene. Često njihovo
glazbeno znanje i nije bilo najvažnije. Važan je bio duh
veselja što bi ga sobom donijeli na svojim strunama i
žicama. |
Glazbeni sastav
