| |
|
"Markovice"
- narodni ansambl |
| |
 |
Narodni ansambl Markovice iz Đurđevca
osnovan je 1960 godine. Osnovao ga je Ivan
Bobovčan Josipov, rođen 1931 godine,
violinista i kantautor. Ansambl je ime dobio
po njegovom djedu Markovica Martinu iz
Đurđevca.
Ansambl je bio vrlo popularan u
razdoblju od 1960. do 1984. godine, na
čitavom podravskom području, a i šire, nakon
što su snimili gramofonsku ploču.
Najviše su
svirali na svadbama i zabavama, a nastupali
su na različitim priredbama i ostalim
veselicama.
Članovi ansambla bili su: Bobovčan
Ivan 1. violina, Križanić Andrija
2. violina, Njegovec Stjepan 2.
violina, kasnije Luka Seleš 2.
violina, Zobunđija Đuro cimbal,
Špoljarić Branko bugarija, Patačko
Antun bajs.
Podaci: Bobovčan Ivan, Đurđevac
Prikupio: Josip Jurinjak, 2008. |
|
|
|
|
Snimaju svoju prvu ploču EPY 4131
30.12.1968. godine s pjesmama:
1. Pjesma za vjenčan dan (Ivan Bobovčan)
2.
Djevojka pjesme pjevala (narodna-tekst:Ivan Bobovčan)
3. Pjesme pjevam iz svog rodnog kraja (Ivan
Bobovčan)
4. Svatovska polka (narodna)
Pjevaju: Branko Špoljarić i
Andrija Križanić |
 |
 |
|
|
" U
glazbenoj povijesti Podravine ta je godina (1960.) važna jer je
osnovan Narodni ansambl „Markovice“. I taj je sastav ponikao u krilu
đurđevačke „Sloge“. Osnovao ga je Ivan Bobovčan Josipov, rođen 1931.
godine u Đurđevcu, a ime je dobio po Martinu Markovici, Ivanovom
djedu, također, rođenom Picoku. Popularnost ansambla bila je
neupitna na području Podravine, ali se prelijevala i dalje. Naročito
kad je sastav u Jugotonu, 30. Prosinca 1968., snimio svoju jedinu
gramofonsku ploču.
Na njoj su bile četiri pjesme: Pjesma za vjenčan dan (Ivan Bobovčan),
Djevojka pjesme pjevala (narodna; tekst Ivan Bobovčan), Pjesme
pjevam iz svog rodnog kraja (Ivan Bobovčan) i Svatovska polka
(narodna). Očito je upravo) Ivan Bobovčan bio pokretačka snaga
cijelog projekta. On je svirao prvu violinu, druge violine svirali
su Andija Križanić i Stjepan Njegovec.
To je ujedno bila i posebnost ovog sastava – tri violine. Na jednu od
njih doći će nešto kasnije Luka Seleš. Cimbulaš je bio Đuro
Zobunđija, bugariju je svirao Branko Špoljarić, a Antun Patačko bio
je na bajzu.
To je sastav koji je svirao materijal za gramofonsku ploču. Međutim, Luka
Seleš prisjeća se grupe u kojoj je i on svirao. Kao vođu sastava
spominje Ivana Bobovca i sebe na drugoj violini, ali, prema njegovim
sjećanjima, prvi brač je svirao Franjo Dokić, drugi brač Josip Ređep
Jacata, bugarista je bio Martin Pavec, a kao bajzare spominje
dvojicu: Ignaca Patačka - Starog i njegovog sina Martina Patačkog.
Naime, Ignac je već bio dosta star, pa je znao pozvati svojeg sina
Martina da gleda i uči. Ovaj bi se koji put najeo s glazbenicima i
popio koju kupicu, a otac ga je sve češće ubacivao i u sastav. Rekao
bi: „Sad si se nafčil, sad moreš svirati mesto mene!“ Po
podacima što smo ih uspjeli pronaći „Markovice“ su bili aktivni sve
do 1984. godine, ali to nije posve sigurno. Naime, u jednom
trenutku, Markovice (dio članova) stopile su se s novigradskim
„Korenićima“, tako da je teško pratiti prelaske pojedinih glazbenika
iz jednog sastava u drugi, kao i točno vrijeme promjena imena
sastava.
Za glazbenike se nažalost nisu vodile „matične knjige“, živih svjedoka
danas je svakim danom sve manje, njihova sjećanja su sve varljivija
pa je teško rekonstruirati događaje na podravskoj glazbenoj sceni
prošlog stoljeća. No, neke činjenice su sasvim bjelodane."
Isječak iz zapisa Vjekoslava Prvčića o Starim podravskim mužikašima. |
|
Napomena:
Stranice se stalno nadopunjuju novim podacima.
Zahvaljujemo svima na suradnji i ustupljenim podacima i dokumentima.
Podaci na stranicama su
sjećanja izvornih sudionika te podaci s
dostupnih izvornih dokumenata. Ukoliko smatrate
da neke od podataka treba promijeniti ili nešto dodati, javite nam se! Vrlo rado ćemo objaviti
sve nove podatke i fotografije do kojih budemo
došli. Hvala! |
|
|
