Ansambl Perice Lulića

  Ansambl ''Perice Lulića'' iz Virovitice, osnovan je 1971. godine. Osnovao ga je Perica Lulić, harmonikaš i vokalni solista koji je bio voditelj ansambla. Ansambl je bio vrlo popularni u razdoblju od 1971. do 1983. godine, na čitavom podravskom, virovitičkom i požeškom području, a i šire, kada su i snimili svoje dvije gramofonske ploče.

  Za Pericu Lulića, koji je po prirodi pedantan i uredan čovjek, svaka neprofesionalnost predstavljala je pravu muku. Za njega je glazba bila hraniteljica, jer se sve do 1971. godine nikako nije uspijevao za stalno zaposliti.
 U virovitičkom kraju sedamdesetih godina 20. Stoljeća bio je izuzetno popularan Ansambl Perice Lulića. Lulić je rođen 21. veljače 1933. Godine u Špišić Bukovici. Roditelji su mu bili poljoprivrednici porijeklom iz Like. Već kao dijete, mali se Perica počeo zanimati za tamburicu samicu. U Špišić Bukovici postojala je Seljačka sloga od čijih članova je dobio prve poduke na bisernici. Bio je nadaren, odličan sluhist, pa mu je otac prodao kravu i kupio harmoniku „dugmetaru“. S njim smo razgovarali 24. studenoga 2010. u njegovoj kući u Virovitici. Prisjetio se svojeg djetinjstva i kako u ono vrijeme nije bilo radija niti televizije, pa je onaj tko je znao svirati neki instrument bio vrlo popularan. Čim bi zasvirao, skupila bi se cijela ulica. To mu je kao mladiću jako godilo. U to vrijeme već je savladao osnove harmonike, pa je s nekim kolegama povremeno svirao po okolnim selima na manjim seoskim veselicama ili privatnim proslavama. U Bušetini je naišao na neke dečke koji su imali sastav s dvije violine, bračom i bugarijom. Čuli su ga kako svira harmoniku, a njima je u sastavu bio potreban baš taj instrument jer bi tako znatno proširili repertoar.
 „Uhvatili me, dođi mali vamo, jeli bi ti htio s nama svirat? Budeš došao k nama na probu, a mene ufatila neka trema. Vidim, ovaj što svira brač, tako reći ‹govori› na žice, a što ću ja s njima svirat, nemam pojma za njihov nivo. Pitam se što ću ja tu? Strah me. Veli on meni, ajde dođi! Daj nam C! A ja ne mogu naći, ne znam. Ali me oni više ne puštaju, ja treniram po cijeli dan. Počeli mi svirati svatove, zabave… Ja iz Bušetine ne dolazim kući po tjedan dana. Ali zaradio sam novaca…“

 Za Pericu Lulića, koji je po prirodi pedantan i uredan čovjek, svaka neprofesionalnost predstavljala je pravu muku. Za njega je glazba bila hraniteljica, jer se sve do 1971. godine nikako nije uspijevao za stalno zaposliti. Ali, ta 1971. njemu je donijela dobre promjene. Osnovao je vlastiti sastav, u kojem je on bio šef i po njemu se zvao. Konačno se, uz malu pomoć prijatelja, uspio zaposliti u virovitičkoj tiskari. Kako je bio vrlo vrijedan i k tome odličan organizator, ubrzo je postizao dobre rezultate u jednom i u drugom poslu. Ansambl Perice Lulića ubrzo je postao poznat diljem Podravine, ali i u požeškom kraju. Njegovi članovi imali su vrlo širok repertoar tada popularnih narodnih, meksičkih, bosanskih i domaćih melodija. To je sastavu donosilo mnogobrojne angažmane za svadbe, zabave, proslave. Sastav je djelovao sve do 1983. godine. Svi ovi ljudi nisu istovremeno svirali u sastavu. Tijekom godina njegovog djelovanja oni su se mijenjali, a isto tako mijenjali su se i instrumenti. U ranoj fazi bili su to više akustički instrumenti, a kako je ansambl trajao, dolazili su u modu sve više električni instrumenti, pojačala, mikrofoni…

Članovi sastava bili su:
Perica Lulić harmonika, Mato Perić orgulje i harmonika, Franjo Šuvak bas gitara i violina, Josip Perković Joki solo gitara,
 Josip Đureš Joco bas, Mladen Blažević harmonika, Tomislav Zidarić Šota gitara, Tomislav Lučić bugarija,
 Josip Krznarić bas gitara i Ivo Cik violina.

Computer design and copyright ©1998. - 2022.