| 
				
					|  |  
					| 
						
											
			 Željko Kos 
			
											- izrada 
			tamburaških instrumenata |  
					|  |  
					| 
				
					|  | 
					
					 "Sve 
					je počelo 1954. godine s mojim ocem, stolarskim majstorom 
					Tomom Kosom, koji se samoinicijativno i samouko upustio u 
					izradu tamburica. Bio je talentiran, zainteresiran i upornim 
					radom svladao je umijeće izrade tamburica, uspio im udahnuti 
					dušu i postao poznati glazbalar. Moj je otac svoje sinove, 
					Slavka i mene, uputio u tajne zanata i obojica smo 
					šegrtovali u njegovoj radionici, položili pomoćničke, a onda 
					i majstorske ispite stolarske struke i ispite za majstore 
					glazbalare. Sve smo vrijeme radili s ocem u njegovoj 
					radionici, a posla je bilo za sve jer su narudžbe neprekidno 
					pristizale. Prolazile su godine, otac se razbolio i 1978. 
					godine otišao "s onu stranu rijeke". Vođenje radionice 
					preuzeo je stariji brat, Slavko, ali kratko, do 1984., a 
					onda se i on pridružio ocu. U radionici sam ostao sam. 
					Izrađivao sam glazbala najviše po narudžbama i obavljao 
					popravke" 
					- rekao nam je majstor glazbalar Željko Kos, danas u 
					mirovini. |  |  
					| 
								 Od 
						skromnog majstora teško je  saznati za koga je 
						izrađivao glazbala, ali od brojnih njegovih prijatelja 
						doznajemo da ih je pravio za naša najpoznatija imena 
						tamburaške glazbe, ali i za glazbenike diljem svijeta. 
						Pamti da je dvije tambure izradio za Janiku Balaša. |  
			| 
				
					|  | 
					 "U 
					tamburaškoj glazbi postoji više sistema. Jedno se vrijeme 
					puno radio 'Jankovićev sistem' troglasja, po istaknutom 
					zagrebačkom profesoru Slavku Jankoviću. Izrađivao sam 
					tambure koristeći 'srijemski sistem'. Prije 'srijemskog' bio 
					je 'Farkašev sistem'. Poslije 'Jankovićeva sistema' u modu 
					je došao četveroglasni 'G sistem'. Na kraju njegovao se 'A 
					sistem' ili 'E srijemski sistem'. Svaki je instrument bio 
					ugođen po želji naručitelja. Iz moje radionice izlazile su 
					bisernice, bračevi, bugarije, bas, čelo i treći brač. Sva su 
					se tambure razlikovale jedna od druge, što je specifičnost 
					glazbalarskog zanata"- otkriva nam ponešto od svog 
					umijeća majstor Željko."Radili 
					smo za domaće i inozemno tržište. Plasirali smo tambure u 
					SAD, za gradišćanske Hrvate u Austriji i drugdje gdje žive 
					Hrvati. Bile su to narudžbe u kompletu za cijele orkestre, a 
					bilo je i pojedinačno naručenih instrumenata" - priča 
					Željko, koji je vrstan glazbenik i svira na svim vrstama 
					tamburaških glazbala.
 |  |  
					| 
						  
						S kolegama je odsvirao brojne koncerte po kojima su 
						poznati pitomački kraj i Podravina. Kao svirač, od 1960. 
						do 1995. godine bio je aktivan član tamburaškog orkestra 
						Hrvatskog pjevačkog i glazbenog društva Sloga Pitomača. 
						Sadašnji članovi orkestra HPGD-a još dobrim dijelom 
						sviraju na glazbalima iz Kosove radionice. Naručio ih je 
						još učitelj Luka Hrvatić, tada zadužen za kulturu u 
						Pitomači, zaslužan za njegovanje tamburaške glazbe, ali 
						i za otvaranje muzeja u rodnoj kući Petra Preradovića u 
						Grabrovnici, koja će 2018. godine slaviti dvjestotu 
						godišnjicu pjesnikova rođenja. HPGD Sloga prošle je 
						godine obilježlo 90 godina djelovanja. Priznanje je tom 
						prigodom primio i Željko. Na proslavi visoke obljetnice, 
						uz ostalo, zahvalili su mu na obnovljenoj tamburici 
						gospođe Ciglenec, tetke Drage Britvića.Koliko je iz naše radionice plasirano instrumenata na tržište u 
						proteklih 50 godina nismo evidentirali, ali znam da 
						mnoge od njih još sviraju u rukama dobrih glazbenika 
						- kaže Željko. Veseli se svakom festivalu za Vidovo i 
						raduje posjetu prijatelja Jerryja Grcevicha, rođenog u 
						SAD-u, no koji govori hrvatski jer mu je majka rodom iz 
						Podravine, a sa svojim tamburašima u Americi svira na 
						tamburicama izrađenima u Kosovoj radionici.
 Za izradu glazbala Željko je koristio drvene materijale, od kojih se 
						većina morala prirodno sušiti deset, a neki i dvadeset 
						godina. Najteže je, rekao je, napraviti bas. Za njega 
						treba najviše odgovarajućeg materijala, a za izradu 
						jednog basa trebalo mu je i desetak dana pa je bas i 
						jedan od najskupljih instrumenata. Umijeće je rasvirati 
						i uglazbiti drvo i žice, a cijene su bile 
						 primjerene uloženom 
						materijalu i radu. (razgovor i podaci iz 2016.)
 |  
					| 
						
						
 
 Napomena: Stranice se stalno nadopunjuju novim podacima. 
		Zahvaljujemo svima na suradnji i ustupljenim podacima i dokumentima.
 Podaci na stranicama su 
								sjećanja izvornih sudionika te podaci s 
								dostupnih izvornih dokumenata. Ukoliko smatrate 
								da neke od podataka  treba promijeniti ili nešto dodati, javite nam se! Vrlo rado ćemo objaviti 
								sve nove podatke i fotografije do kojih budemo 
								došli. Hvala!
 |  
			  |  |