| |
|
Tamburaški sastav
Franceki |
| |
 |
Počeci Tamburaškog sastava Franceki vode nas u
daleku 1935. godinu,
gdje su pod nazivom
''Graničari''
počeli svirati po podravskim veselicama i svadbama,
pod vodstvom Franje Pašice (rođ.
1919). Kroz godine mjenjaju
se članovi sastava i njegovi nazivi. Tako je
tek
1953. godine formirano društvo u sastavu: Franjo
Grotić, Franjo Pašica, Franjo Težak, Franjo Benotić,
Antun Pobi i Ivan Kovačić, koji će u tom sastavu
snimiti sve tri ploče u Jugotonu. Tada još uvijek
nemaju službeni naziv sastava jer se u to vrijeme to
nije ni prakticiralo. Jedino važno bilo je da je
sastav formiran i da je počeo s radom. Svirka,
druženje i zabava bili su njihove glavne
preokupacije. Zanimljivo je spomenuti kako je naziv
sastava Franceki nastao na snimanju prve ploče 1969.
godine. Kad su ih u studiju pitali kako se sastav
zove, nisu imali spreman odgovor. Budući da se
većina u sastavu zvala Franjo, Franjo Grotić je
predložio da se zovu Franceki, a ostali su se
složili. |
|
|
Jedini
su narodni sastav iz Prekodravlja koji je snimio tri svoje
ploče.
Za to je zaslužan Vlado Pobi, glavni i
odgovorni urednik radio-stanice Gola, koji je snimke sastava
slao u tadašnji Jugoton.
Sastav je zadnji put svirao
na seoskoj zabavi za staru 1973. godinu.
nakon punih 20 godina sviranja u nepromijenjenom
sastavu, što nijednom drugom glazbenom sastavu iz Podfravine
nije uspjelo, čak i poznatim Lengerima.
|
 |
 |
|
Članovi sastava bili su: Franjo Pašica
– bisernica 2, vokal 2,
Franjo Grotić –
brač
1, vokal 1
Ivan Kovačić –
bisernica 1,
Antun Pobi
- bajs,
Franjo Benotić
- beglajt
Franjo Težak
– brač 2,
Franjo Vujče
vokal,
Maca Pobi
- vokal |
Prvu svoju ploču
broj: SY 1337 snimili su
03.03 1969. godine s
pjesmama:
Šuster Pepić - nar. , Šta će mi život - narodna
Pjevaju:
Franjo Grotić
i Franjo Pašic |
|
|
|
|
Instrumenti na kojima su članovi
tamburaškog sastava Franceki svirali, pripadaju skupini
farkaš sustava,čiji su pragovi na vratu instrumenta
razmješteni kao tipke na klaviru; donji red s dvije žice
predstavlja bijele tipke u durskoj ljestvici, a gornji red
crne tipke u pentatonici. vakav sustav bio je pogodan za
amatersko, odnosno hobističko sviranje gdje nije potrebno
poznavanje nota, već se i čovjek s imalo sluha mogao
oprobati u muziciranju. Svaki instrument ima po četiri žice
koje se, kod bisernice i brača štimaju po dvije na jedan
ton. |
 |
 |
|
Drugu
svoju ploču broj: SY 1444 snimili su
03.12 1969. godine s pjesmama:
Razbila se čaša - autor T.Kirchner
muzika F.Markusch,
U ranu zoru – narodna
Pjevaju: Franjo Grotić i Franjo
Pašica |
|
|
|
|
Pjesme koje su Franceki snimili na
gramofonske ploče vrlo su jednostavne, kao uostalom i ostale
pjesme koje su izvodili, i oni i drugi tadašnji seoski
sastavi. Od svih pjesama koje su snimili, jedino pjesma
"Razbila se čaša" ima poznate autore teksta i glazbe. Pjesme
naslov dobile po prvim stihovima, što je karakteristika
izvornih narodnih pjesama. Glazba i tekstovi su jednostavni,
kitice kratke, svega dva do četiri stiha, ali ih ima puno. |
 |
 |
|
Treću svoju ploču broj: SY
1669 snimili su 18.01 1971. godine s pjesmama:
Labud se kupa - narodna,
Tri male seke - godine narodna
Pjevaju: Franjo Grotić i Franjo Pašica |
|
|
|
|
Iako
nisu bili notno pismeni, u svom repertoaru imali su više od tristo
pjesama koje su izvodili. Svirali su po sluhu, a jedino je Franjo
Grotić, već nakon dva slušanja mogao odsvirati i otpjevati
preslušanu skladbu. Pašicuje svirati učio otac Martin, kojeg je
notno opismenio golski učitelj Luka Rotkvić. Zajedno s mjesnim
župnikom Stjepanom Malecom. Kako su godine prolazile, sastav je bio
sve popularniji, tako da su sviralii u mjestima na drugoj obali
Drave, na nekoliko svatova u Peterancu i drugim mjestima.
Sudjelovali su i na snimanju dokumentarnog filma Francuske
televizije o svjetski poznatom slikaru iz Gole Ivanu Večenaju, 1973.
godine, kad su mu svirajući i pjevajući narodne pjesme, došli
konjskom zapregom Ivana Bobovca. Često su gostovali na radio-stanici
Gola na poziv Vlade Pobija, glavnog i odgovornog urednika
radio-stanice, koji je uočio njihov talent i priliku za uspjeh. |
|
Franceki
su jedan od sastava koji su uspjeli,
ne samo prenositi narodne pjesme na društva koja su
djelovala u to vrijeme ili poslije njih,već su jedan dio
pjesama uspjeli i snimiti na nosač zvuka i tako sačuvati od
zaborava. Snimanje ploča, u vrijeme kada mnogi drugi
ansambli i sastavi podravskog melosa snimaju svoje, baca na
Franceke drugačije svjetlo, stoga su neizostavni kamenčić
mozaika narodne glazbe tog vremena na ovim prostorima. Za to
im treba odati priznanje jer, osim što su svirali, oni su i
živjeli za mužiku. |
|
|
